ALEKSA ŠANTIĆ - JOVANU MEDURIĆU(1) 

     Dragi i poštovani prijatelju!

     Iz Vašeg pisma upućenog Svetozaru, vidim da se ljutite što Vam nijesam poslao ništa za "Ženski svijet"(2). Već Vam je i Svetozar(3) pisao, da sam u brizi zbog brata Jefte(4) a i drugi me poslovi sprečavaju da ne mogu da Vam se odužim, ali Vas uvjeravam da ću Vam se odužiti. Dolazim u Novi Sad. Kad? Ne znam, voleo bih da se s Vama tamo nađem. Ja ću iz Novog Sada sa Jeftom u Beč da ga profesor Notnagel dobro pregleda. Po povratku zacijelo ću Vam što poslati.
     Ja i Svetozar Vas najsrdačnije pozdravljamo.

Mostar 14-2-1894.

Vaš prijatelj Aleksa Šantić          




(1) JOVAN MEDURIĆ bio je, prema sopstvenom pisanju, saradnik "Ženskog sveta".

(2) "Ženski svet", poučno-zabavni list srpske Dobrotvorne zadruge Srpkinja u Novom Sadu. Izlazio od 1886. do 1914, a uređivao ga je Arkadije Varađanin. Pored poučnih članaka o prosvjećivanju žena, vaspitanju djece, izvještaja o radu dobrotvornih zadruga u Vojvodini, "Ženski svet" je donosio i brojne knjiŽevne priloge.

(3) SVETOZAR ĆOROVIĆ (1875-1919) književnik. U Mostaru završio osnovnu i trgovačku školu. Književnim radom počeo se baviti rano, sarađujući u časopisima "Golub", "Neven", i "Spomenak". Uređivao je kalendar "Neretljanin" (1894, 1895), a 1896. zajedno sa A. Šantićem pokrenuo književni list "Zoru". 1907. ušao u redakciju političkog lista "Narod". Za vrijeme aneksione krize (1908) izbjegao u Italiju, a po povratku biran za narodnog poslanika u Bosanski sabor. Za vrijeme prvog svjetskog rata zatvaran, zatim interniran u Bihać i u Đer u Mađarskoj. U zatvorima je dobio tuberkulozu i vratio se veoma bolestan, u Mostar 1917. Nedugo poslije oslobođenja je umro. Njegovo književno djelo je obimno: pisao je pjesme, pripovjetke, crtice, drame, romane. Najpoznatija izdanja su:; "Poletarke", 1894; "Iz Hercegovine", 1896; "Iz moje domovine", 1898; "Iz Mostara", 1898; "Crtice" 1901; "Zapisi iz kasabe", 1901; četiri knjige "U časovima odmora" (1903, 1904, 1906, 1910); "Ženidba Pere Karantana", 1905; "Majčina Sultanija", 1906; "Stojan Mutikaša", 1907; "Zulumćar", 1913; "Beleške jednog taoca", 1919; "Među svojima" i dr.

(4) JEFTAN ŠANTIĆ (1875-1896), pjesnik, mlađi brat Alekse Šantića. Gimnaziju je učio u Novom Sadu, gdje je 1892. godine, kao učenik šestog razreda, zapažen prilikom školske svetosavske svečanosti svojom prigodnom pjesmom "Novoj gimnazijskoj zastavi" (o sv. Savi, 1893. na osvećenju joj). Pjesma je čitana na svečanosti i štampana u "Izveštaju o srpskoj velikoj gimnaziji" u Novom Sadu za škol. godinu 1892/1893, str. 63, kao najbolji rad koji je napisan za tu priliku. Prve stihove Jeftan je objavio krajem 1893. u "Bosanskoj vili", a zatim, u toku posljednje dvije godine života, javlja se i u "Brankovom kolu", "Delu" "Braniku" i "Zori". Veći dio njegovih stihova objavljen je poslije njegove smrti u "Zori", "Bosanskoj vili" i nekim drugim časopisima.




ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm