ALEKSA ŠANTIĆ - TIHOMIRU OSTOJIĆU(1) 

     Dragi Tihomire,

     Vrlo se radujem što si uspio da na vašim "Selima" upoznaš tamošnju srpsku publiku sa našim novim piscima. Na taj način, nadam se da će se probuditi začmala volja, volja za srpskom knjigom, koju danas upravo čitaju oni, koji je i izdaju t.j. sami pisci. Novi Sad davno je potrebovao takijeh "Sela", jer mimo sva srpska mjesta, on je najviše bio izgubio interesovanje za srpsku knjigu. Dobro si učinio što si prikazao Borislava Stankovića(2). On je i moja simpatija i ja ga držim za najboljeg našeg mlađeg pripovjedača, jer je vrlo jak i pravi pjesnik, koji je kadar da nam svu dušu osvoji i to znači da je u svom pisanju iskren. - Meni vrlo lacka što ste i mene uvrstili među one, o kojima će se na vašim "Selima" govoriti. Hvala vam!
     Izručio sam tvoj pozdrav Ćoroviću(3) i reče mi da će ti on ovih dana pisati.
Ja izjedoh veliku poparu od onog Bog. Popovića(4). Šta ćeš? On ima pravo - on je francuz pa hoće da i mi srpski pisci ili bolje samouci budemo kao Viktor Hugo(5), Mise(6) i drugi. On nije pisao da moje stihove ocjeni, nego da pokaže svijetu svoju veleučenost. Ne velim da on nije u svojoj kritici učinio dosta umjesnih primjedaba; ali u isto vrijeme on je činio i pogrešaka. On se nije bavio suštinom mojih stihova, no se osvrćao na pojedine riječi i izraze moje. No neka o meni piše šta ko hoće. Ja ću ići svojim putem pa doklen stignem. Osjećam u sebi snagu i ona će me voditi i dalje a niko više.
Ja ću ovog ljeta u Dubrovnik. Ostaću mjesec ili više da činim morske banje i da izgonim iz živaca "nečastivoga" nervozu. Biće mi veoma drago ako i ti sa Jovanom Radonjićem(7) dođeš da se provedemo.
Ako imo budeš vremena, molim te piši mi, koje je pjesme moje čitao na "Selu" G. Živojinović(8).
Pozdravi puno Radonjića a i ti primi iskreni pozdrav od tvoga odanog

Mostar 12(25) marta 1902.

A. Šantića          

Pozdrav Svetozar (Ćorović)




(1) TIHOMIR OSTOJIĆ književni i kulturni istoričar (5. VII 1865-18. X 1921.). Gimnaziju završio u Novom Sadu. Filozofski fakultet u Budimpešti. U Beču odbranio doktorsku disertaciju (1907) o Dositeju Obradoviću. Službovao u Novom Sadu kao profesor gimnazije i kao sekretar Matice srpske. 1920. izabran za profesora Filozofskog fakulteta u Skoplju. Uređivao je "Pokret", "Letopis Matice srpske" (1912-1914) i "Kalendar" Matice srpske. Bavio se izučavanjem srpske književnosti XVIII i XIX vijeka. Najznačajnije su mu studije o Dositeju Obradoviću, Zahariju Orfelinu i Branku Radičeviću.

(2) BORISLAV STANKOVIĆ (1876-1927), književnik, pjesnik Vranja. Ulazi u red značajnih imena jugoslovenske proze na početku XX vijeka i po Skerlićevim riječima "to je možda najjači talenat koji je ikad bio u srpskoj književnosti". Najvažnija djela su mu: "Iz starog jevanđelja", "Božiji ljudi", "Stari dani", "Koštana", "Nečista krv", "Pod okupacijom".

(3) SVETOZAR ĆOROVIĆ (1875-1919) književnik. U Mostaru završio osnovnu i trgovačku školu. Književnim radom počeo se baviti rano, sarađujući u časopisima "Golub", "Neven", i "Spomenak". Uređivao je kalendar "Neretljanin" (1894, 1895), a 1896. zajedno sa A. Šantićem pokrenuo književni list "Zoru". 1907. ušao u redakciju političkog lista "Narod". Za vrijeme aneksione krize (1908) izbjegao u Italiju, a po povratku biran za narodnog poslanika u Bosanski sabor. Za vrijeme prvog svjetskog rata zatvaran, zatim interniran u Bihać i u Đer u Mađarskoj. U zatvorima je dobio tuberkulozu i vratio se veoma bolestan, u Mostar 1917. Nedugo poslije oslobođenja je umro. Njegovo književno djelo je obimno: pisao je pjesme, pripovjetke, crtice, drame, romane. Najpoznatija izdanja su:; "Poletarke", 1894; "Iz Hercegovine", 1896; "Iz moje domovine", 1898; "Iz Mostara", 1898; "Crtice" 1901; "Zapisi iz kasabe", 1901; četiri knjige "U časovima odmora" (1903, 1904, 1906, 1910); "Ženidba Pere Karantana", 1905; "Majčina Sultanija", 1906; "Stojan Mutikaša", 1907; "Zulumćar", 1913; "Beleške jednog taoca", 1919; "Među svojima" i dr.

(4) BOGDAN POPOVIĆ (1863-1944) književni kritičar i estetičar. Pošto je završio studije na beogradskoj Velikoj školi i pariskom Filozofskom fakultetu, postao je profesor Velike škole (1893), a zatim redovni profesor Univerziteta u Beogradu (1905). Predavao je francuski jezik, opštu istoriju, istoriju opšte književnosti (uporednu), teoriju književnosti i estetiku. Za redovnog člana SANU biran je 1914. Prevodio je sa engleskog, francuskog i njemačkog. Osnovao je SKG (1901) i pokrenuo stvaranje PEN kluba, Društva za žive jezike i književnost, Collegium musicum, Društva prijatelja Francuske. U svojoj kritičarskoj aktivnosti, koja se mnogo više izražavala usmenim i praktičnim djelovanjem, pisao je relativno malo o srpskim književnicima. Svoja kritička i esejistička shvatanja krunisao je "Antologijom novije srpske lirike" (1911). Poznati su njegovi "Ogledi iz književnosti i umetnosti I", I i II (1927) te "Članci i predavanja o književnosti, umetnosti, jeziku i moralu" (1932).
Bogdan Popović napisao je kritički prikaz O "Pesmama" Alekse Šantića u Srpskom književnom glasniku 1/1901, III/5, 387-397; IV/1, 54-60; 2, 144-154.


(5) VIKTOR IGO (1802-1885) književnik, najveći francuski pjesnik XIX v. Počeo da piše u tradicionalnoj formi, kao ubjeđeni monarhist ("Ode i balade") ali postepeno pristupao romantizmu, politički evoluirao prema ljevici i postao republikanac. Poslije državnog udara 1851. pod Napoleonom III prognan, te je ostao u Belgiji i na ostrvima Jersey i Gurnsey u Engleskoj sve do pada Drugog carstva 1870. Dočekan triumfalno u Parizu, radio je neumorno do smrti, zalažući se za demokratska načela i slobode. 1876. napisao je vatreni članak "Za Srbiju". Objavio je mnoge zbirke pjesama, drame ("Ernani", "Lukrecija Bordžija", "Rij Blas") i romane od kojih su najpoznatiji "Zvonar Bogorodičine crkve u Parizu", "Jadnici".

(6) ALFRED ME MISE (1810-1857), francuski književnik romantičarske škole. Njegova prva pjesnička djela "Priče iz Španije i Italije" (u stihovima), pjesme "Namuna", "Rola" i dr. otkrile su njegov pjesnički talenat i versifikatorske sposobnosti, ali i uticaj ondašnje mode - bajronizma. Nesrećna ljubav sa Žorž Sandovom inspirisala ga je, poslije 1834. za njegove najljepše ljubavne pjesme "Noći", "Pismo La Martinu" i dr. U isto vrijeme napisao je i "Ispovjest jednog djeteta ovog vijeka". Poznat je i kao pisac pozorišnih komada: romantične drame "Lorencaćo", te komedije "S ljubavlju nema šale", "Ne treba se ni u šta kleti", "Marijanine ćudi" i dr.

(7) JOVAN RADONIĆ dr. (1873-1956), istoričar i profesor Univerziteta u Beogradu, akademik. Studirao i doktorirao u Beču (1896). Jedno vrijeme boravio u Petrogradu i Moskvi (1897-1898), zatim bio nastavnik u srpskoj gimnaziji u Carigradu. Za bibliotekara Matice srpske izabran je 1899. i na tom položaju ostao do 1905, kada je izabran za vanrednog profesora opšte istorije srednjeg vijeka na Univerzitetu u Beogradu. 1919. biran je u zvanje redovnog profesora. Napisao je veliki broj djela iz naše istorije: "Istorija srba u Ugarskoj", "Zapadna Evropa i Balkan", "Grof Đorđe Branković i njegovo vreme" i dr.

(8) VELIMIR ŽIVOJINOVIĆ - MASUKA, pjesnik, književni i pozorišni kritičar, prevodilac. Školovao se u Beogradu i Lajpcigu. Bio je urednik "Epohe" (1919) i časopisa "Misao", koji je pokrenuo sa Simom Pandurovićem. Djela: pjesme "Vedre i tamne noći", kritike "Iz književnosti i pozorišta", drame "Čovjek snuje" i "Stanica". Sa B. Nedićem preveo Šekspirova djela "Zimsku bajku" i "Romea i Đulijetu". Bio je reditelj i upravnik beogradskog Narodnog pozorišta i direktor Drame Narodnog pozorišta u Nišu.






ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm