ALEKSA ŠANTIĆ - MILI PAVLOVIĆU 

     Dragi Mile,

     Kao što ti je poznato moj brat Jakov(1) nalazi se tamo u Biogradu. Ja sam ga uputio na protu Pješčića(2) da on s njime rukovodi. No kako vidim i kako mi se čini (između nas budi rečeno) taj se čovjek malo brine oko moga brata Jakova. Za to te ovim bratski i prijateljski molim, da odma po prijemu ovoga pisma nađeš moga brata Jakova i da ga primiš u svoj stan pa neka se kod tebe hrani i da mu ti budeš ono što bi mu ja bio da sam tamo.
     Dragi Mile! Ja te molim da mi ovu molbu ne odbiješ i da mi na svaki način ispuniš želju. Jakov je dosta razuzdan i dosta nastran pa te molim kao brata i kao boga te molim da ti nad njim bdiješ i da ga uputiš kud treba.
Nekijeh dana poslao sam na protu Pješčića Jakovljevu svjedodžbu od I razreda Novosadske gimnazije kao i krsni list. I potom Jakov može stupiti tamo u II razred tamošnje gimnazije.
Molim te ako se primiš Jakova, odmah mi piši koliko ću ti slati svakog mjeseca. Samo te molim neka Jakov živi skromno i bez ikakvog raskoša, jer pravo ti kao bratu kažem, nebih rad bio da njegovi troškovi nadmašuju njegov prihod od zemalja. - Ja sam proti poslao da isplati za Jakova za mjesec septembar f. 30.- Piše mi Jakov da nema haljina i rublja, te kad ga ti primiš kod sebe i kad mi odgovoriš za to, ja ću odma Jakovu odovud poslati haljina i sve što mu treba. Danas pisao sam proti Pješčiću da sam Jakova tebi povjerio; takođe i Jakovu pisao sam.
Ja te evo i opet molim, da odmah odeš kod Jakova te da ga primiš kod sebe i da se njegove stvari kod tebe prenesu. Ovijem ćeš me jako obavezati i biću ti blagodaran do groba. - Ja ću tamo - ako bog da, doći kroz 15 dana i u tom slučaju brzojaviću ti.
Molim te ako Jakova primiš odma mi brzojavom dostavi da budem miran. Jakov stanuje u Balkanskoj ulici, kraljeva pivara, Katarina Ružić.
I opet molim te ispuni mi želju.
Pri tom primi iskren pozdrav od tvog vazda odanog prijatelja i brata

Mostar3/15/9 - 1898

Alekse Šantića          




(1) JAKOV ŠANTIĆ (1882-1905), pjesnik, najmlađi brat Alekse Šantića. Nemirna duha, plahovit, a uz to sanjar, Jakov je proveo neobičan i pomalo pustolovan život. Poslije nekoliko razreda gimnazije, on se 1900. godine otisnuo sa jednom putujućom družinom glumaca koja je gostovala u Mostaru, i u toku godine dana, zlopateći se i potucajući, proputovao gotovo cijelu Srbiju. Ova "avantura" narušila je njegovo inače slabo i načeto zdravlje. Poslije toga dolazi Ženeva, gdje je prijateljevao sa Jovanom Dučićem, zatim Lezen i život u bolnicama i sanatorijumima za grudobolne, pa Boka, Dalmacija i kraj u Malom Lošinju. Njegova pjesnička ostavština nije mala, s obzirom na trajanje njegova života i vrijeme koje je utrošio na pisanje: preko stotinu dužih i kraćih pjesama (uključujući i splet pjesama "Oblaci"), koje su, najvećim dijelom, objavljene još za njegova života u "Bosanskoj vili", "Brankovu kolu", "Zori", "Delu", SKG i u maloj zbirci "Pjesme", štampanoj 1904. u Mostaru.

(2) Prota Savo Pješčić predavač vjeronauke na Višoj ženskoj školi u Beogradu




ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm