ALEKSA ŠANTIĆ - RISTI ODAVIĆU(1) 

     Moj dragi Risto!

     Jutros primio sam tvoje ljubazno pismo. Ja brate nisam znao da si u Lajpcigu, nego sam tvrdo držao da si u Biogradu, pa sam s toga i uputio na te onu molbu. Po tvom savjetovanju ja sam se za stvar obratio danas brzojavom na protu Savu Pješčića(2) i on mi je odgovorio da se stvari drage volje prima i sad sam miran. Hvala tebi brate! Potrebne svjedodžbe za Jakova(3) pribaviću i poslati proti. A tebe molim kao brata, kad se, ako bogda, u Biograd povratiš, da mi brata po mogućnosti uzgledaš i da ga izvedeš na pravi put. - Ti veliš da si mi pisao toliko pisama. Ja, brate, nisam primio ni jednog tvog pisma ima već toliko zemana, pa sam se čisto čudio i sumnjao da se nisi što na me ražljutio. Bog zna gdje su ta pisma!...
     Ti veliš da si u neprilici zbog moga "Intermeca"(4), jer da si i ti isti preveo ima već dvije godine. E, brate Risto taki je slučaj, no to neka te ne odvrati da i ti tvoj prepjev neobjelodaniš. Ja sam uvjeren, bez ikakva ulagivanja, da će tvoj prepjev biti daleko bolji od moga, jer si bolji nijemac od mene a uz to si se mnogo u prevođenju vježbao. No još jedna novost: kroz kratko vrijeme Kisić(5) izdaće drugo izdanje "Lirskog Intermeca"(6) jer se prvo sve rasprodalo. Ja sam ovog puta "Intermeco" popravio i dopunio, a Marko Car(7) napisao je "Prikaz", koji će zajedno sa "Intermecom" štampan biti. Prvi prepjev bio mi je slab jer sam ga kroz sedam dana svršio, te zbog svoje nepažnje mnoge stvari izopačio. No ovaj drugi prepjev dosta je dobar. - Ja nikad nisam znao da ti ne dobiješ "Zore"(8) te sam ti danas uputio preko pošte sve dosadašnje brojeve od ove godine. A sad te molim dragi Risto budi dobar, te mi odma po prijemu ovoga pisma pošalji nekolike tvoje pjesme za "Zoru", jer kao što znaš još nijednog retka od tebe nije "Zora" do sad donijela(9). Ja te opet molim da ne zaboraviš! A sad budi zdravo i veselo tvom iskrenom prijatelju

U Mostaru, 3/15/7/98.

Aleksi Šantiću          




(1) RISTO ODAVIĆ (1870-1932), književnik. Istorijsko-filološki odsjek Velike škole završio u Beogradu, postdiplomske studije u Lajpcigu. Bio je profesor gimnazije, dramaturg, načelnik Umetničkog odelenja Ministarstva prosvete, upravnik Državne arhive u Beogradu. Vlasnik i urednik "Nove iskre" (1899-1907, 1911) i urednik "Dela" (1910-1911). Pisao je pjesme, dramske slike sa patriotskim temama ("Duh naših dedova", "Hej slaveni", "Pod krstom", "Posle oslobođenja"). Prepjevao je "Evgenija Onjegina" od Puškina, "Utopljena zvona" od G. Hauptmana, pripremio antologiju "Zvuci ruske lire" (1914). Preveo "Fausta" (1931).

(2) Prota Savo Pješčić predavač vjeronauke na Višoj ženskoj školi u Beogradu

(3) JAKOV ŠANTIĆ (1882-1905), pjesnik, najmlađi brat Alekse Šantića. Nemirna duha, plahovit, a uz to sanjar, Jakov je proveo neobičan i pomalo pustolovan život. Poslije nekoliko razreda gimnazije, on se 1900. godine otisnuo sa jednom putujućom družinom glumaca koja je gostovala u Mostaru, i u toku godine dana, zlopateći se i potucajući, proputovao gotovo cijelu Srbiju. Ova "avantura" narušila je njegovo inače slabo i načeto zdravlje. Poslije toga dolazi Ženeva, gdje je prijateljevao sa Jovanom Dučićem, zatim Lezen i život u bolnicama i sanatorijumima za grudobolne, pa Boka, Dalmacija i kraj u Malom Lošinju. Njegova pjesnička ostavština nije mala, s obzirom na trajanje njegova života i vrijeme koje je utrošio na pisanje: preko stotinu dužih i kraćih pjesama (uključujući i splet pjesama "Oblaci"), koje su, najvećim dijelom, objavljene još za njegova života u "Bosanskoj vili", "Brankovu kolu", "Zori", "Delu", SKG i u maloj zbirci "Pjesme", štampanoj 1904. u Mostaru.

(4) "Lirski intermeco" H. Hajnea, u prevodu Alekse Šantića, objavljen je prvi put 1897. godine u Mostaru. Knjiga je doživjela još dva izdanja za Šantićeva života: 1898. i 1919. godine

(5) Paher i Kisić, knjižari i izdavači iz Mostara. Poslovali od 1878. do oko 1935. Glavnu izdavačku djelatnost razvili su prije prvog svjetskog rata. Izdavali su, između ostalog, književni časopis "Zoru" i poznatu ediciju "Mala biblioteka".

(6) "Lirski intermeco", pjesma Hajnriha Hajnea. Drugo popunjeno, popravljeno i ilustrovano izdanje, s prikazom Marka Cara. U Mostaru, izdanje i štampa izdavačke knjižarnice Pahera i Kisića, 1898.

(7) MARKO CAR, književnik, kritičar, esejista i putopisac (1859-1953). U mladosti je pisao pjesme i pripovjetke, ali bez većeg uspjeha. Objavio nekoliko knjiga putopisa. Pisao o gotovo svim našim istaknutijim piscima, svojim prethodnicima i savremenicima. Prevodio sa italijanskog i francuskog. Bio je dopisni član SANU i jedno vrijeme predsjednik SKZ. Djela: "Venecija", 1891; "U Latinima", 1894; "Moje simpatije" I-III, 1895, 1897, 1904; "Od Jadrana do Balkana", 1898; "Niz rodno primorje", 1899; "S bojnog i ljubavnog polja", prigodne priče, 1904; "Sava Bjelanović", 1911; "Estetička pisma", 1921; "Ogledi i predavanja", 1931; "Eseji", 1936; "Jedan zaboravljeni pesnik mora" (Josip Bersa) 1937.

(8) "Zora", list za zabavu, pouku i književnost. List je pokrenut u Mostaru 15. aprila 1896. i izlazio, dva puta mjesečno, do kraja decembra 1901. Prva dva godišta uređivali su Aleksa Šantić i Svetozar Ćorović, treće Aleksa Šantić i Jovan Dučić. 1899. godinu uredio je sam Dučić, a 1900. i 1901. Atanasije Šola.

(9) Risto Odavić objavio je u "Zori" samo jednu pjesmu: "Božanska iskra". Iz zbirke "Fantom". (Zora 4/1899, 8-9, 367).




ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm