ALEKSA ŠANTIĆ - MILANU SAVIĆU 

     Dragi Gospodine!

     Po Vašoj želji, evo Vam prilažem članak, odnosno podatke o Pljevlju i man. Sv. Trojice. Što sam znao i doznao sve sam tu pribilježio, te će mi milo biti ako sam Vam mogao štogod u toj stvari privrijediti. Ako biste slučajno ove podatke usvojili i u Vaš rad uvrstili, ja Vas molim, da moje ime ne spominjete. -
Ovom prilikom dopustite mi, da Vam se, kao svome prijatelju, izjadam na nepravdu koje mi je učinilo "Brankovo kolo"(1). Pomenuti list u svome 20. broju o. g. a u Književnijem bilješkama(2), prikazujući "Letopis Matice srpske"(3) knj. 194, između ostalog veli - pohvaljujući i suviše S. Stanojevića(4) i Jovana Radonića(5) - "Ne možemo primeniti to i na ciklus pesama, što je u ovoj knjizi štampan. Šta više, osuđujemo, što je uz take prestavnike trezvenog rada i uz pesnike kao što su Laza Kostić(6) i Simo Matavulj(7), dato mesto ovim slabim stihovima, ispunjenim najobičnijim frazama. Ako letopis nema čim boljim da prikaže našu suvremenu liriku, bolje neka je ne prikazuje nikako". i.t.d. Eto tako veli kritičar -ov(8)Za divno mi je čudo zašto taj -ov, nije iznio pred svijet te najobičnije fraze u mojim pjesmama. Kad se nešto tvrdi onda treba to i obrazložiti faktima. No ja sam velim - pa ma i drsko bilo da zaista te pjesme nisu ispunjene najobičnijim frazama, jer da bjehu take, uvjeren sam da ih Letopis ne bi primio, a to mi je svakako mjerodavnije od jetke bilješke "Br. kola", koja je naročito i u nervoznom stanju napisata. Ja sam namjeran da u "Zori"(9) pozovem toga vazljubljenog -ova-a, da mi kaže, koje su to "najobičnije fraze u tome ciklusu pjesama. - Neću da se hvalim, no vjerujte mi, da sam ja te pjesme iz dna duše svoje radio i ja ih držim za lijepe tim više što ste ih Vi primili za Ljetopis. - Budite dobri pa mi pišite, šta mislite o stvari i da li bi umjesno bilo, da kritičar -ov-u ili bolje ovnu, odgovorim.
Primite iskreno pozdravlje i poštovanje od Vašeg

U Mostaru, 17. Maja 1898.

A. Šantića          




(1) "Brankovo kolo", književni časopis. Počeo izlaziti u Sremskim Karlovcima 1895. godine svakog četvrtka. Prvi vlasnik i urednik bio mu je Paja Marković Adamov, a 1905. postao je odgovorni urednik Milan Budisavljević, koji je poslije Markovićeve smrti (1907) uzeo i uredništvo u svoje ruke. 1912. bio je urednik Dragutin J. Ilić, a odgovorni Dušan Kotur. Kao list za zabavu, pouku i književnost "Brankovo kolo" bilo je, pored "Letopisa Matice srpske", najbolji časopis u Vojvodini. Prestao je izlaziti u početku prvog svjetskog rata.

(2) Prikaz (Letopis Matice srpske. Uređuje Milan Savić. Knjiga 194. Sveska druga. U Novom Sadu) koji je potpisao - ov objavljen je u "Brankovom kolu" 4/1898, 20, 636-637. Autor je, vjerovatno, Boško Petrović, književnik i kritičar, koji se najčešće potpisivao Stevanov (ili Željski), ali je neke kraće radove potpisivao - ov.

(3) "Letopis Matice srpske", najstariji književni časopis na Balkanu; pokrenut u Novom Sadu 1825, pod nazivom "Serbska Letopis" (kasnije Letopis Matice Srbske) od 1826. do 1864. izlazio u Pešti, a od tada stalno u Novom Sadu. Prvi urednik bio je Georgije Magarašević. Kasnije su ga uređivali: Jovan Subotić, Jakov Ignjatović, Jovan Đorđević, Antonije Hadžić, Tihomir Ostojić, Vasa Stajić i dr.

(4) STANOJE STANOJEVIĆ dr. (1874-1937), istoričar, profesor Univerziteta u Beogradu (od 1919), akademik. Napisao više djela iz srpske istorije: "Vizantija i Srbi", "Sv. Sava", "Biografija St. Lazarevića od Konstantina Filozofa", "Studije o srpskoj diplomatici", "Istorija srpskog naroda". Organizovao i uredio veliku "Narodnu enciklopediju Srba, Hrvata i Slovenaca", prvo djelo te vrste na našem jeziku.

(5) JOVAN RADONIĆ dr. (1873-1956), istoričar i profesor Univerziteta u Beogradu, akademik. Studirao i doktorirao u Beču (1896). Jedno vrijeme boravio u Petrogradu i Moskvi (1897-1898), zatim bio nastavnik u srpskoj gimnaziji u Carigradu. Za bibliotekara Matice srpske izabran je 1899. i na tom položaju ostao do 1905, kada je izabran za vanrednog profesora opšte istorije srednjeg vijeka na Univerzitetu u Beogradu. 1919. biran je u zvanje redovnog profesora. Napisao je veliki broj djela iz naše istorije: "Istorija srba u Ugarskoj", "Zapadna Evropa i Balkan", "Grof Đorđe Branković i njegovo vreme" i dr.

(6) LAZA KOSTIĆ (1841-1910), pjesnik, dramski pisac i prevodilac. Bavio se i književnom kritikom i estetikom. Bio je istaknuta ličnost Omladinskog pokreta, ali se kasnije u svom političkom radu veoma udaljio od ideja kojima se rukovodio pokret. U poeziju je unio nove i smjele oblike, pokušavajući da obogati naš jezik novim izrazom, ali je u tome i pretjerivao i išao u apsurd. Pored lirskih pjesama i balada napisao je i dvije tragedije: "Maksim Crnojević" i "Pera Segedinac", kao i pozorišnu igru "Gordana" ili Uskokova ljubav". Kao prevodilac istakao se prevođenjem Šekspira, te mu s pravom pripada zasluga za uvođenje Šekspirovog djela kod nas.

(7) SIMO MATAVULJ (1852-1908) književnik. Bio je učitelj u dalmatinskim selima, a zatim nastavnik gimnazije na Cetinju, gdje se sprijateljio sa Lazarom Kostićem. Znao je italijanski, francuski i ruski. Počeo je da piše relativno kasno, ali se već u početku javio kao zreo i formiran pisac. Napisao je veliki broj pripovjedaka iz crnogorskog života i romane "Uskok" i "Bakonja fra Brne". Najvažnije zbirke pripovjedaka su mu "Iz primorskog života", "S mora i planine", "Beogradske priče". Pisao je i drame, a dosta je i prevodio, naročito sa francuskog (Monpasana, Zolu, Molijera i dr.).

(8) Prikaz (Letopis Matice srpske. Uređuje Milan Savić. Knjiga 194. Sveska druga. U Novom Sadu) koji je potpisao - ov objavljen je u "Brankovom kolu" 4/1898, 20, 636-637. Autor je, vjerovatno, Boško Petrović, književnik i kritičar, koji se najčešće potpisivao Stevanov (ili Željski), ali je neke kraće radove potpisivao - ov.

(9) Šantić nije napisao nikakav tekst u "Zori", kojim bi komentarisao ovu nepovoljnu ocjenu iz "Brankova kola"




ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm