ALEKSA ŠANTIĆ - MILANU SAVIĆU 

     Dragi Gospodine!

     Hvala Vam, velika Vam hvala na iskrenom saučešću u mojoj neočekivanoj tuzi, za mojim najboljim prijateljem, za mojim anđelom hraniteljem, za mojom dobrom i dragom majkom(1). Zaista ako je Bog htio da me za kakve grijehove kazni, on me i kaznio, ljuto kaznio; on mi je srce iščupao; on tiranin zaklao me je, zaklao me je po srcu i duši, oteo mi je najsvetije blago - majku. Eto, dragi Gospodine, kroz 16 mjeseci predadoh hladnom grobu, brata - divnog Jeftana(2), a za njim dragu sestru(3) a sad, jao meni, i svoju dušu - svoju majku. Budite uvjereni da mi je sada život vrlo grk, jadan i žalostan. Ja, koji sam uvjek u sreći bio i ne znao šta su boli, ostao sam bez svega, i ništa mi ne može nadoknaditi i povratiti pokoj i sreću moju. Ljubio sam pa i ljubav, crna mi je, pusta mi je. Ona, koju za anđela držah, poda mnom je iskopala zjalo, - otrovala me je, iznevjerila. Te eto razloga, što napisah "Sjenke"(4), koje sam u 11. broju "Zore"(5) od ov. g. štampao. Oprostite mi što sam slobodan, da Vam sa svojijem jadima dosađujem. No, ja držim, vjerujem i nadam se da ste mi prijatelj, te da Vam se mogu slobodno ispoviditi. Od kako sam ugledao svijeta, nikad mi ne bijahu tako crni dani kao sada. Još da mi nije ovdje moga vjernog i iskrenog druga Jovana Dučića(6), ovog divnog i slatkog pjesnika, čisto ne znam šta bih od života. No on, svojom veselom i prijatnom pojavom i svojim prijatnim razgovorom, oduzimlje mi polovinu tuge. Zbilja, Gospodine, sinoć reče mi Jova, da ste mu pisali i javili, da njegove "Jesenje elegije"(7) ulaze u 193. svesku "Ljetopisa"(8). Zato Vas evo i ja uljudno molim da budete tako dobri, te da i meni javite, kakva je sudbina postigla moje "Istočne zrake"(9) i kad će one ugledati dana? Imam za štampu drugi dio "Sjenka"(10), od kojih sam kao što reko prvi dio u "Zori" štampao, te ako bi ste željeli ja bih Vam ga poslao, pa ako Vam se dopadne da ga u "Ljetopis" uvrstite. Jeste li dobili "Lirski intermeco"(11)? Kako Vam se svidi? Sad prevodim isto od Hajnea, "Povratak u zavičaj"(12) (Die Heinkehr). Molim Vas odgovorite mi.
Pri tom primite iskreni pozdrav od Vašeg odanog prijatelja

U Mostaru 16/12-1897.

Alekse Šantića          




(1) Šantićeva majka Mara, rođena Aničić, umrla je 1897. godine.

(2) Jeftan Šantić umro je 28. juna 1896. godine u Mostaru.
JEFTAN ŠANTIĆ (1875-1896), pjesnik, mlađi brat Alekse Šantića. Gimnaziju je učio u Novom Sadu, gdje je 1892. godine, kao učenik šestog razreda, zapažen prilikom školske svetosavske svečanosti svojom prigodnom pjesmom "Novoj gimnazijskoj zastavi" (o sv. Savi, 1893. na osvećenju joj). Pjesma je čitana na svečanosti i štampana u "Izveštaju o srpskoj velikoj gimnaziji" u Novom Sadu za škol. godinu 1892/1893, str. 63, kao najbolji rad koji je napisan za tu priliku. Prve stihove Jeftan je objavio krajem 1893. u "Bosanskoj vili", a zatim, u toku posljednje dvije godine života, javlja se i u "Brankovom kolu", "Delu" "Braniku" i "Zori". Veći dio njegovih stihova objavljen je poslije njegove smrti u "Zori", "Bosanskoj vili" i nekim drugim časopisima.


(3) Najmlađa Šantićeva sestra Staka, udata Kovačević, živjela je u Stocu. Staka je umrla 1897. godine, a nepune četiri godine poslije umro je i njen muž Đorđe Kovačević. Njihovu kćerku Radojku Šantić je doveo u Mostar, u dom Perse i Svetozara Ćorovića, i brinuo se o njoj cijelog života.

(4) U "Zori" 1897, 11, 355-358 objavljeno je sedamnaest pjesama pod naslovom "Sjenke". 1898. godine (2, 58-61) objavljeno je još dvadeset pjesama pod istim naslovom. Po svemu sudeći, to je drugi dio "Sjenki", koje je - na kraju pisma - Šantić ponudio Milanu Saviću za "Letopis". Naime, u toku 1897. a ni kasnije, "Letopis Matice srpske" nije objavio Šantićeve stihove pod tim naslovom.

(5) "Zora", list za zabavu, pouku i književnost. List je pokrenut u Mostaru 15. aprila 1896. i izlazio, dva puta mjesečno, do kraja decembra 1901. Prva dva godišta uređivali su Aleksa Šantić i Svetozar Ćorović, treće Aleksa Šantić i Jovan Dučić. 1899. godinu uredio je sam Dučić, a 1900. i 1901. Atanasije Šola.

(6) JOVAN DUČIĆ (1874-1943), pjesnik. Otpočeo književni rad u Mostaru, u književnom krugu Alekse Šantića i Svetozara Ćorovića. Studirao u Ženevi i Parizu. Kasnije, kao diplomata, boravio je dugo vremena u inostranstvu (Francuska, Švajcarska, Italija, Grčka, Španija i dr.). Glavnija izdanja: "Pesme", "Pesme u prozi", "Pisma", "Eseji", "Blago cara Radovana", "Putopisi" i dr.

(7) "Jesenje elegije". Treći dio, Jovana Dučića, objavljene su u "Letopisu Matice srpske" 1898, CXCIII/1, 127-133. Štampano je deset pjesama. (Devet pjesama pod istim naslovom objavljeno je prvi put u "Letopisu Matice srpske" 1896, CLXXXIII/3, 138-143). U "Zori" 1897, 1, 9-12 objavljeno je još deset pjesama pod naslovom "Jesenje elegije" drugi dio.

(8) "Letopis Matice srpske", najstariji književni časopis na Balkanu; pokrenut u Novom Sadu 1825, pod nazivom "Serbska Letopis" (kasnije Letopis Matice Srbske) od 1826. do 1864. izlazio u Pešti, a od tada stalno u Novom Sadu. Prvi urednik bio je Georgije Magarašević. Kasnije su ga uređivali: Jovan Subotić, Jakov Ignjatović, Jovan Đorđević, Antonije Hadžić, Tihomir Ostojić, Vasa Stajić i dr.

(9) "Istočni zraci" objavljeni su u "Letopisu Matice srpske" 1898, CXCIV, (2), 92-98.

(10) U "Zori" 1897, 11, 355-358 objavljeno je sedamnaest pjesama pod naslovom "Sjenke". 1898. godine (2, 58-61) objavljeno je još dvadeset pjesama pod istim naslovom. Po svemu sudeći, to je drugi dio "Sjenki", koje je - na kraju pisma - Šantić ponudio Milanu Saviću za "Letopis". Naime, u toku 1897. a ni kasnije, "Letopis Matice srpske" nije objavio Šantićeve stihove pod tim naslovom.

(11) "Lirski intermeco" H. Hajnea, u prevodu Alekse Šantića, objavljen je prvi put 1897. godine u Mostaru. Knjiga je doživjela još dva izdanja za Šantićeva života: 1898. i 1919. godine

(12) Hajneov "Povratak u zavičaj" u Šantićevu prevodu nije objavljen.




ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm