ANALIZA
-Šta se to dogodilo sa mnom? Kada ste mene hipnotizirali doktore? - upita Imy kada je došla sebi - Zar niste hipnotizirali Filipa?!
-A sjećate li se vi mlada gospodo, kada ste uopće zaspali? - odgovorio joj je pitanjem doktor Bergsteine.
-...Ne sjećam se... - u nedoumici odgovori Imy.
-Dobro, reci mi onda čega se zadnjeg sjećaš iz Filipove priče dok je on pripovijedao o putovanju duše kroz prošlost?
Imy pogleda Filipa kao da traži da on odgovori na to pitanje. On se osmjehnu kao neki saučesnik, ali nije znao odgovor na doktorovo pitanje. Znao je kada se probudio, ali tada je Imy već bila u hipnozi i pričala.
-...Pa ja sam slušala sve dok je bilo riječi o Cypros koja je pred kamenovanjem pobjegla u Apolonov hram u Delphyma i obratila se proročici da joj pomogne.
Profesor Bergsteine vrati video kasetu unazad i oni vidješe kako Filip leži na terapeutskom kauču i priča:
"...Nisam je shvatila, ali postupih po njenom savjetu. Primaknuh se jami iz koje je izbijala topla para. Nagnuh se ne bih li joj vidjela kraj. Vidjela sam samo bjelinu. Nasmijah se svojoj sudbini i zakoračih u prazan prostor..."
Za to vrijeme Imy je sjedjela u fotelji kraj Filipovog uzglavlja i pažljivo slušala držeći mali diktafon u rukama. Profesor je sjedio u svojoj fotelji kraj Filipovih nogu. Međutim, kada je Filip izgovorio zadnje riječi, Imy je spontano zatvorila oči, kao da su je Filipove riječi hipnotizirale, duboko je počela disati kao da je u snu. Profesor je to na vrijeme primjetio, nečujno se digao i pritisnuo palac na Filipovo čelo, na ono mjesto koje budisti zovu treće oko. Filip je prestao pričati, šta više, probudio se, a što je najinteresantnije Imy je sasvim spontano nastavila regresiju tamo gdje je Filip stao:
"...Padala sam, ustvari, letjela sam između litica, kroz toplu paru. Nisam vidjela zidove jame, kao da sam se našla u širokoj pećini. Vrtlog me je nosio sve dublje. Pare oko mene nestade. Prestadoh se i kretati. Izgledalo mi je kao da je vrijeme stalo. Jer ja sam stajala u tom nepoznatom, praznom prostoru, a pored mene je promicao neki vjetar..."
Doktor Bergsteine ubrza traku:
"...Odjednom, osjetih olakšanje oko sebe. Imala sam osjećanje da sa mene nešto otpada. Istovremeno, nešto je zujalo oko mene. Činilo mi se da vrijeme protiče brže nego inače. Kao da su godišnja doba prolazila pored mene dok sam ja, nepokretna, lebdjela. Osjetih da godine lete, da stoljeća i stoljeća huje u tom vrtlogu vremena. Neki glas mi reče da se nalazim izvan vremena..."
-Mislim da je ovo prelomni trenutak za shvatanje zašto je došlo do zamjene uloga. - reče doktor Solomon. Pokušat ću vam objasniti što jednostavnije budem mogao:
-Život grčke hetere Cypros je prva i najranija inkarnacija duše koja je sada u Filipovom tijelu. Što hoću da kažem? Hoću da kažem da prije toga Filipova duša nije bila u ovom Svijetu. Jednostavno je čekala mogućnost da se spusti u naš Svijet. To što joj je data takva sudbina je sticaj okolnosti tj. izbor onoga koji o tome odlucuje. E sada; slušajući njenu ispovijest, Imy se nesvjesno identificirala sa Cypros i to je dovelo do onog fenomena koji mi definiramo kao vremenski tunel. Samo mala digresija za ilustraciju vremenskog tunela: svakom poznato osjećanje da je već bio na nekom mjestu, da mu se nešto već desilo, da se to sada samo ponavlja - i sami znate, zove se - déjà-vu. Upravo taj déjà-vu, a zbog podsvjesne identifikacije, bio je toliko intenzivan u tom momentu za Imy, da ju je to naprosto ubacilo u vremenski tunel i ona se obrela tamo gdje je bila Cypros. Duša Imy je zapravo duša Cypros, ali tek od onda kada je duša Cypros izašla iz prethodne inkarnacije, kad je ušla u Pupak Svijeta, odnosno kada je duša prošla vrata vremena. Ona kaže da je vrijeme stalo. Točno, u vremenskom tunelu vrijeme, onakvo kakvo mi poznajemo "stoji", a kreće se prije ulaska u tunel i poslije izlaska iz njega. Zatim je osjetila da nešto sa nje otpada. Jasno, sa nje je otpadala prljavština bivšeg tijela, a ostala je samo "gola" duša, da se tako izrazim. Zato njoj proročica i kaže da neće biti gola u novom životu. Njena duša je osjetila kako prolaze stoljeća što je prirodno u toj dimenziji, hoću reći u Paralelnom Svijetu. Ona je bila u "svome" vremenu, u vremenu Paralelnog Svijeta, ali je bila izvan ovog, ovakvog, našeg vremena - i zato je tako govorila. Nadam se da sam vam uspio objasniti.
-Čekajte doktore - pobuni se Imy - Znači li to onda da sam ja ta, tj. da je duša čiji sam ja sada vlasnik, prošla sve te inkarnacije?
-Nipošto. To je malo paradoksalno na prvi pogled... Pratite me: Ti Imy jesi pričala, zapravo ti si prepričala, tvoja duša je prepričala ono što se desilo Filipovoj duši pri povratku iz najdublje regresije, odnosno od prve inkarancije do sedme.
-Ali doktore - reče sada Filip - kako je njena duša znala šta se desilo mojoj duši u prošlosti?
-Nemojte se čuditi. Duša je samo drugi naziv za sve ono kolektivno nesvjesno u kojem je sadržano kompletno znanje cjelokupne prošlosti naše Civilizacije.
-Znači li to doktore - uleti ponovo Imy - da ja nisam prošla, odnosno da moja duša nije proživjela sve te inkarnacije i da ću ja opet živjeti u nekom novom životu?
-Ne boj se. Živjet ćeš ti još. A i patit ćeš se, da znaš... Da li je sada sve na svome mjestu. Da krenemo dalje...?
Imy i Filip se zgledaše i slegnuše ramenima.
-Mene intersiraju neke, za vas možda periferne činjenice, ali ustvari su veoma važne da bi došli do konačnih rješenja. Idemo ovako... Ja ću pustit video traku od početka, da Filip čuje šta je sve pričao. Ti se Filipe ne sjećaš ničega, zar ne? - zapita profesor Solomon.
-Ne, ne sjećam se... Ali volio bih da se sjećam.
-Znam, onda bi se i svaka duša sjećala svog bivšeg života... Sada ćemo analizirati dio po dio. Ići ćemo od inkarnacije do inkarnacije. Samo da sredim svoje bilješke.
Doktor Bergsteine upisa nešto i pokaza nam:
-Ovo je redosljed inkarnacija duše unazad...
Na papiru su stajala imena:
FILIP → AURELIA → JAROSLAV → IRINA → JUSUF →
ARMINIA → BALTAZAR → CYPROS
Kada se traka vratila na početak doktor Solomon uključi video i svi pogledaše u ekran. Gledali su priču prve inkarnacije. Kada se završila, profesor zaustavi traku i reče:
-Mi znamo gdje je živjela Aurelia, i kada. Ona spominje Marseille i deset godina poslije početka francuske buržoaske revolucije, dakle to je 1799. godina. Znači, tvoja duša je Filipa dva stoljeća bila u Paralelnom Svijetu i čekala novu, povoljnu mogućnost da se ispolji u sadašnjosti. A šta je bio njen prethodni grijeh da je morala toliko da čeka pa da bude vraćena na "popravni ispit"? Ja ne vidim ništa loše u Aurelijinoj karmi. Bila je revolucionarka koja je vjerovala u tadašnje ideale. U zadnjem teroru koji je došao u vrijeme Direktorija, jer već se spominje da je Napoleon okružen ljudima koji će postati njegovi ministri, njen vjerenik Robert je giljotiniran i ona želi da umre. U tome je sav njen grijeh. Ne znam, vidjet ćemo...
-...Izvinjavam se ako ću vam prekinuti nit. - reče Filip - Ja sam oduvijek volio Francusku i osjećao neku mističnu privlačnost prema toj zemlji. Jeste, bio sam oduvijek impresioniran njihovom revolucijom i čak sam jednom, kao momak napravio strateški plan revolucije; kako je sprovesti, koga uključiti u nju, kako vrbovati ljude i tako dalje...
-...Interesantno... Dobro, idemo dalje. - Doktor uključi video i oni nastaviše gledati ispovijest.
-Naredna, druga inkarnacija je Poljak Jaroslav, bonvivan koji se zabavlja pišući pamflete u Gdansku. On je cinik, egocentrik, prilično uobražen, narcisoidan i lažni liberal. Ipak, takav kakav je zaljubljuje se u ženu policijskog inspektora koja mu iskreno uzvraća ljubav... A kada je zabrljao, može da mu pomogne samo Deus ex machina, odnosno mag Zochar. Pazite ovo; Zochar - Knjiga Svjetlosti je ujedno i ime kabalističke knjige. On ga vraća, zapravo sakriva u bivši život ne bi li njegova duša izvukla pouku za tadašnju njihovu sadašnjost. Ah, da... Kada se to dešava? On kaže da je upoznao Sofiju na svoj tridest i peti rođendan, odnosno 1601. godine... Imaš li ovdje neki komentar Filipe?
-...Ne znam. - odgovori Filip - Možda je ta egzistencija preludij mojoj sadašnjoj duši koja se bavi pisanjem. Mislim da nemam baš sve njegove mane.
-Naravno; "Pakao: to su drugi". - prokomentarisa profesor Filipove riječi Sartreovom izrekom - šalim se Filipe... Medutim, što je zapravo njegov grijeh koji je uslovio da duša opet poslije skoro dva stoljeća pređe u Aureliju? Ja zaista ne vidim gdje je greška...
-Možda se ogriješio o neke principe ljubavi. Nije mislio na Sofiju. Trebao ju je zaštiti...
-Moguće... - zamišljeno odgovori profesor - No, da vidimo sljedeću sudbinu.
Dok je traka išla, profesor je listao nekoliko knjiga, gledao u njih, prepisivao neke podatke i nešto računao.
-Je li gotovo sa nesretnicom? Gledajte što sam našao. Ja sam usput zapisivao neka svoja zapažanja, pa da samo porazmislimo gdje smo i što ćemo dalje? Mi znamo da je duša egzistirala u Constanti, rumunjskoj luci na Crnom moru, ali momentalno ne znamo kada se sve to desilo? Ovako, pri čitanju presude se spominje tadašnji aktualni vladar... Bizantski car Jovan III Duka Vatac poceo je vladati 1222, a dvadeseta godina njegove vladavine, kada se desio proces nesretnoj Benedicti je 1242, znači tada se događa ono što si ispričao u regresiji. Provjerio sam osim toga tko su oni što su razorili Constantu. Pri povratku sa Balkana tatarske horde Batu kana, unuka Džingis kana prošli su kroz Rumunjsku i spalili je. Znači, to nam se poklapa. Osim toga: po bizantskom računanju vremena Svijet je stvoren 5508 godine prije nove ere, što uz 1242 godine nove ere daje 6740 godinu, dakle i to se slaže... - reče doktor, zatim mu na licu zaigra šeretski osmijeh i zapita Filipa - A sad mi reci Filipe imaš li ti neku sadističku crtu u svome karakteru? Šta ti je trebalo da onu Benedictu, Blaženku kako bi Hrvati rekli, da lažno optužiš za herezu...? To je zaista nemoralno. Doduše to je bila praksa u srednjem vijeku; svako je svakog denuncirao iz svojih pobuda. U tvom slučaju Irina je bila ljubomorna... Ergo, ona je zaista zaslužila ponovni odlazak u život.
-Koliko se ja sjećam nikada nisam nikoga izdao. Ni za krađu krušaka u djetinjstvu, ni za pušenje u školi, nisam odao nikada ničiju tajnu... To mi je malo nejasno...
-Nejasno je nama mnogo toga, ali idemo polako, gurajmo... Eh, da vidimo šta sve imamo... - pri tom uključi video gdje je Filip pričao o događajima u Palermu.
-Znači to bi bilo to. - reče profesor i pogleda u "Povijest Arapa" - Ovdje piše da je taj Džafer ibn ili ben, svejedno je jer isto znači; emir sicilijskog emirata vladao u Palermu od 998. do 1019. Godinu poslije njegovog stupanja na vlast dešava se radnja - znači 999. godine. Interesantno; tri devetke. Jedino mi nije jasno što znači pojam rospihana?
-Koliko ja znam, turcizam rospija označava nemoralnu ženu, a han je kuća, dakle rospihana je ustvari javna kuća. - reče mu Filip.
-Pretpostavio sam, ali nisam bio siguran... Filipe, ovo što si sada ispripovijedao je već alkemičarska priča...
-Oduvijek me je alkemija privlačila. Pročitao sam sve što je Paracelsusovo prevedeno kod nas. Osim toga pročitao sam Jungovu "Psihologiju i alkemiju". A sa sedamnaest godina sam našao tekst "Tabule Smaragdine" Hermesa Trismegistosa, koji je princip alkemije i preveo sam ga sam sa latinskog. - prekinuh profesora.
-Ma nemoj? Jesi li ga dobro preveo?
-Mislim da jesam... Prima: Verum, sine mendatio, certum et verissimum: Ovo je tačno, bez laži, sigurno i vrlo istinito. Secunda: Quod est inferius, est sicut quod est superius, et quod est superius est sicut quod est inferius ad perpetranda miracula rei unis: Kako je dolje tako je i gore - i onaj gornji, kao i onaj donji mogu da čine čudo samo od jedne stvari. Terca...
-U redu, vjerujem ti... Znači ima neke podloge... Dokle smo došli? Što je grijeh Jusufov? On nije spasio Validu jer ne zna da pliva. Tragikomično za renesansnog junaka.
-Ni ja dugo nisam znao plivati... I dan danas se bojim vode. Gušio sam se nekoliko puta...
-Veoma zanimljivo... Voda je čisti alkemijski element, a ti ga se bojiš... Nije li to podsvjestan strah od samospoznaje? Jer u vodi se mnoge materije rastapaju, ona je bitna za analizu, ona dalje čisti... Ostavimo sada to u stranu... Nego jeste li vi primjetili da su zadnje replike prethodne pripovijesti identične sa prvom replikom sljedeče? To je samo mali dokaz, ilustracija kako se duša prelijeva iz jednog tijela u drugo. Filmskim jezikom to nazivaju prelazni kadar. Idemo dalje... Na redu je Arminia. Gledaj Filipe. - reče doktor Bergsteine i zapali cigaretu, a prvi put ponudi i njemu svoj "Dunhill". Izgledalo je da ga sve ovo zabavlja.
-Što kaže enciklopedija? Interesira me koji je to grad u pitanju. - reče profesor Solomon kada se završi priča.
-Poznati su mi mnogi podaci vezani epohu Julijevaca-Klaudijevaca. - nadoveza se Filip - Colonia Claudia Augusta Agrippiensium je latinsko ime za grad Köln. Osnovan je 50. godine nove ere u doba vladavine imperatora Claudija, a nazvan je po Agrippini Mladoj, kćerki starijeg Claudijevog brata Germanica i Agrippine Starije koja je bila kći vojskovode Marka Vispanija Agrippe i kćerke imperatora Augusta Julije, koju je volio Ovidije...
-Otkud ti sve to? - sa zanimanjem zapita profesor.
-Robert Greves me je zainteresirao za rimsku povijest kada sam gledao seriju na teve: "Ja, Claudije". Poslije sam sedmicama sastavljao rodoslovna stabla prve carske dinastije u Rimu. Čitao sam Svetonijevih "Dvanaest rimskih careva", a kasnije i Flavijeve "Anale".
-Dobro, imamo sada i tu godinu i mjesto. Napredujemo...
-Zašto su vam doktore važna mjesta događanja i godine? - upita Imy.
-Bitno mi je Imy da dodem do lokacija i koliko toliko približno točnih godina, jer je to ključ za konačne zaključke. - odgovori joj on, pa se opet okrenu meni - A šta ti vidiš kao Arminijin grijeh? Nešto mi često završavate u vodi...
-Doduše ima i vatre. Nije li Benedicta spaljena, a Arminia stavila ruku u vatru?
-Točno. Nego odgovori mi na pitanje.
-Ne znam. Moguće da nije smjela da se zaljubi u stranca.
-Sydney Sheldon... - reče profesor.
-Šta Sydney Sheldon? - zbuni se Filip.
-Otrcano zvuči, asocira me na njegov roman "Ne zaljubljuj se u nezanca". Duša, Filipe, ne priznaje šablone ponašanja. Ona je slobodna čak i kada je u tijelu. U tome i jeste njena superiornost nad tijelom... Stigli smo otprilike na pola puta
našeg bumeranga... Gledaj sada pažljivo što se desilo sa Baltazarom... - pri tome doktor uključi video.
Po odgledanom insertu profesor Bergsteine reče:
-Živo me interesira ta Baltazarova maršruta koja će nam otkriti lokalitet radnje: On veli da je iz Kanaana, to je njihovo, autohtono ime za ono što povijest naziva Fenikija. Koliko se ja sjećam Kart-Hadasht je feničansko ime za Kartaginu, a imena mora su nam više-manje poznata iz latinskog... Dodaj mi povijesni atlas Filipe... Hvala... Antika, antika... - tražio je profesor - Aha, Olbia - to je bila grčka kolonija i luka na ušću Južnog Buga u Crno more, za Thulu znam da je neka sjeverna zemlja nepoznate lokacije, vjerovatno jedna od skandinavskih zemalja. - zatim gledajući naizmjenično u povijesni i geografski atlas reče - Ovo je važno, rijeke: Borysthenes, to je Dnjepar, Desanus je Desna. Zemlja Sarmatija je nazvana po iranskom narodu Sarmatima i sinonim je za današnju Rusiju. Za nas je najvažnije ušće rijeke Desne u Dnjepar. Gle, pa to je lokacija današnjeg Kijeva. Zanimljivo. U redu. Grad imamo. Daj mi sada astronomski leksikon. Ta velika knjiga plavog hrbata... Interesira me ta zvijezda. Znamo da je u pitanju repatica. Ona bi nam mogla reći kada se sve to desilo sa Baltazarom. Treba nam indeks putanja kometa. Idemo mi odmah na prvu, možda nam se posreći. Mislim da se radi o Halleyevoj kometi, ali to naravno treba provjeriti. H, h, heliocentični sistem, aha, evo je... Pa da u pitanju je prva povijesno zabilježena pojava te komete, kasnije nazvane Halleyeva po astronomu, koja se javila na nebu Evrope i Azije u svibnju i lipnju 239. godine prije nove ere. Dakle tada se dešava naš događaj. Kad mi nešto ovako ide, kao sada ovo, ja kažem da mi se otvorila knjiga... Ne trebam te ni pitati u čemu je grijeh trgovca robljem... Podčinjavao je toliki broj duša svojoj duši... E, stigli smo do temelja. Na redu je Cypros. Ti znaš da je on bio bog pogodnog trenutka... - završi pitanjem profesor.
Filip klimnu glavom i pogleda na ekran televizora. Pomisli u tom trenu kako bi bilo veoma interesantno da je svoje priče mogao ispričati vizualno, sada bi gledali film. Kada dođe onaj momenat gdje Filip, odnosno Cypros kaže da se nasmijala i da je zakoračila u prazan prostor - Filip se iznenada trgnu, otvori oči i sjede na kauč.
-... Ko sam...? Gdje sam...?
Profesor Solomon stavi kažiprst u znak šutnje i Filip ušuti. Primjetio je da je Imy zatvorila oči.
-Sve je u redu. Vratio si se... - prošapta mu profesor.
Tada Imy nastavi pričati Cyprosin put kroz vrijeme, kako je prošla vrata vremena i profesor zaustavi traku kada je Imy izrekla: "Smijeh mi je još uvijek cvjetao na licu." Zatim se diže i reče svojoj domaćici da im donese kafu. Vrati se u kabinet, nakašlja se i poče:
-Helada, Grčka, Troja, hm... Gdje sam ostavio vremenske tablice? - reče doktor Solomon i ugleda ih kod Filipa - A ti ih gledaš. Nađi dvanaesto stoljeće prije nove ere. Tada je negdje bio trojanski rat. Jer Prijamova kćerka Casandra je bila suvremenik...
Filip prelista nekoliko listova knjige tablica i reče:
-...Ovako, ako je 1184. godine je pala Troja, kako ovdje piše; a deset godina je Hedonisov predak lutao od Troje do Delpha i poslije toga trideset godina živio u njemu prije obiteljske nesreće, a to se desilo u odnosu na aktuelno dešavanje prije 339 godina, dakle... Imy daj mi brzo papir i olovku da izračunam... - pri tome profesor bi brži i pruži Filipu digitron. Ovaj na brzinu ukuca brojke i reče: Radnja sa Cypros se dešava 801. godine prije nove ere.
To profesor upisa u svoju bilježnicu.
-Što je Cypros? Tko je ona? Zašto se to pitam? - pri tom pogleda u svoju bilježnicu - Sjetite se šta joj je rekla Pitija, ili Sibila, nije važno njeno ime: "Vidim znak na tvome čelu... Ti ni ne znaš nesretnice da si bila samo jedna svećenica kao i ja. Ali vrijeme vjere u tvoju boginju još nije došlo. Tvoju boginju obožavaju između dvije velike rijeke na istoku, jedna se zove Euphrat, a druga Tigris. Ljubav prema tvojoj boginji proširit ce se cijelim Svijetom. Nju već vole u dolini Nila, ali je zovu svojim imenom. Doći će njeno doba i ovdje, u Heladi, i u najvećem gradu na svijetu koji će tek sazidati Afroditin potomak..." Polazim od hipoteze da je u pitanju ženski princip ljudskog duha koji je svoj izraz dobio u semitskoj Aštarti odnosno babilonskoj Ištar ili egipatskoj Izis. Primjećujete li sličnost u zvučnosti imena? Njen pandan postoji u grčkoj Geji i rimskoj Kibeli. Afroditin potomak Romul je sagradio tadašnji najveći grad na svijetu - Rim. Mislim da je sve rečeno ako sve te božice nazovem Magna Mater - Velika Majka. Ona je arhetip. Alfa i omega. Logos. Kako god hoćete... Od nje su nastale i ostale duše, a ne samo ta što je sada u tebi Filipe... Shavataš li...?
-Pomalo. Samo malo profesore... Još nešto me zbunjuje: ako je Baltazarova duša prešla u Cypros, a zatim u Hetu, a Heta izmorava Baltazara, to onda znači da Baltazarova duša sama sebe muči...?
-Upravo to. Bravo Filipe!
-Ali kako da je tako okrutna prva duša; Velika Majka?!
-Ne pitaš se da nije u pitanju kazna Velike Majke prema svojoj djeci. Svaka majka voli svoje dijete, ali ako je prava majka onda ga kada to zatreba i kazni. Heta, kao inkarnacija Velike Majke kažnjava Baltazara zbog toga što je on oličenje poraza ženskog roda. On je nosilac patrijarhata. U tome je stvar... Red je sada da i Imy vidi ono što je ona pričala kao ogledalo tvoje duše Filipe. Ovo kratko traje pa ćemo pregledati sve odjednom.
Sada je Imy sebe gledala na ekranu. Nije mogla vjerovati da joj se to zaista desilo. Povremeno bi pogledavala u Filipa. On je uhvati za ruku i vidje da joj se dlan oznojio. Kada dođoše do kraja snimka profesor reče:
-Sve, ama baš sve se vraća. - reče profesor upravo kada je domaćica unijela kafu - Hajdemo da se malo odmorimo, pa ćemo nastviti.
