VJEČNA DJEVICA
Vatra tog zaljubljenog pogleda grijala me je više od plamena. Hm, ja stari bludnik! Šta sam sebi dopustio...
A šta sam mogao? I otac mi se bavio tim zanatom. U Kaldeji kažu da je najstariji zanat na svijetu blud. Pa onda neko mora da nađe žene da bi ljudi mogli raditi taj zanat... E baš to smo radili moj otac i ja: išli smo po paganskim zemljama, u nepregledne sjeverne stepe i nabavljali mlade djevojke, djevice i djevojčice koje će u južnim krajevima služiti muškoj požudi. Najveći dio njih uspjevao sam prodati u Rimu, Kart-Hadashtu, Atini, i Jerusalemu. Ono što bi ostalo prodavao sam u svojoj domovini, Kanaanu; u Byblosu i Tyrosu. Naravno, u tim gradovima za njih bi dobio najveću cijenu. Moja roba je uvijek dobro išla, jer su djevojke bile plavokose i plavooke, vitka i snažna stasa, zdravih zuba i mnogo otpornije nego naše ženske.
Da bih to uspješno obavio morao sam se iz svog Byblosa otisnuti brodom niz Mare Internum, ući u Mare Aegaeum, pa kroz Propontis doći u Pontus Euxinus. Brod bi pristao u luku Olbiu koju su držali Heleni. Kada bih se ponovo snabdio sa hranom i vodom, put bi me kasnije vodio uzvodno rijekom Borysthenesom, jer bilo je sigurnije da putujem rijekom nego onim karavanskim putem koji je vodio prema dalekoj Thuli. Zaustavio bih se tek na ušću Desanusa u Borysthenes, u zemlji Sarmatiji jer tamo je bila velika utvrda i u njoj glavno trgovište u tom dijelu Svijeta. Odatle bih pravio izlete na istok u zemlju Skita i tu bih provodio veći dio godine, jer valjalo mi je uloviti barem stotinjak ženskinja kako bi mi se put isplatio. Tako je bilo i one godine kada sam stigao u tvrđavu Sarmata. Cijelo vrijeme inače tihe i lijepe plovidbe (bio je početak proljeća u toj zemlji) pratila nas je jedna velika zvijezda na nebu. Imala je dugačak, dlakav rep i Heleni su je nazivali kometa upravo zbog te njene kosmatosti. Njenu pojavu je jedan heladski svećenik s kojim sam se družio na brodu protumačio kao loš znak za sve nas koji smo je vidjeli.
-...Baltazare - obrati mi se svećenik - desit će nam se neko zlo. Svima nama jer nas prati ta nesretna zvijezda. Sretne zvijezde nemaju rep, kaže Tales, a za ove, ovakve veli da dolaze iz Hada i mjere naše duše. Ova nas je vidjela, izmjerila nas i sa nama je gotovo. Zato, čuvaj se!
Nisam imao vremena da se bakćem sa njegovim vjerovanjem. Preda mnom je bio velik posao. Trebalo je obići desetak mjesta, a svako je od sarmatske tvrđave udaljeno barem pet dana jahanja kroz močvare i stepe. Valjalo mi se cjenkati sa roditeljima za njihove kćerke. A prije svega, morao sam što jeftinije nabaviti krave za koje ću dobiti djevojke. Jer u tom slučaju zarada će mi biti veća. Provjerih svoje torbe u kojima je ležao jeftin nakit, noževi, svirale za koje ću kupiti krave. Ništa nije bilo ni oštećeno, ni razbijeno.
Kad stigosmo u tvrđavu smjestih se u jednu sojenicu kod nekog Hazara koji je također trgovao. On je bio dobar poznavalac vina. Dobavljao ga je iz Helade i sa Helesponta i prodavao ga Sarmatima. U to vino je stavljao neke trave koje je opet dobivao iz svoje zemlje, tako da je vino od njih postajalo jače i brže bi opijalo onoga koji bi ga pio. Živio je u toj sojenici sa ženom i kćerkom. Platih mu unaprijed i odoh na trgovište da nabavim nekoliko velikih kaveza za svoje zvijerke koje ću uloviti. Stigao sam da isti dan kupim i jedno krdo od stotinjak krava. Uspio sam predveče naći i goniče za stado. Sve mi je išlo na ruku. Sljedeći dan krenuh na put sa dvojicom kršnih i naoružanih momaka koje mi je Hazar preporučio kao pouzdane.
Krenuli smo na istok. Kosmate zvijezde više nije bilo na nebu. Već poslije stotinjak stadija uđosmo u močvare. Jahali smo cijeli dan i zanoćili tek kada smo našli mali dio zemlje koji je suh. Tu zapalismo vatre svuda oko sebe da se zaštitimo od zvijeri i večerasmo.
Noć sam proveo nemirno. Stalno sam se budio, jer sam čuo neki glas koji me dozivao. Gledao sam u goniče. Oni su spavali i hrkali. Moji naoružani momci naizmjenično su čuvali stražu. Pogledah u nebo, ali komete nije bilo. Pomislih da mi duša više nije za ovako što i da je vrijeme da se smirim. Radio sam taj posao cijeli svoj vijek. Počeo sam sa ocem kada mi je bilo sedamnaest godina. Prošao sa njim cijelu Asiriju, Persiju, stigao čak do Indije na istoku, a na zapadu do Mauritanije i Iberije. Otac je poginuo kada smo krali djevoke u Iberiji. Ja sam tada imao dvadeset i pet godina i nastavio sam da posao obavljam sam. Od oca je ostalo dovoljno blaga pa sam mogao krenuti u nova putovanja i trgovanje.
Tu noć sam se prvi put zapitao zašto sam nastavio taj posao? Kakav je to posao kupovati od roditelja jadne djevojke, ili ih otimati, što je još unosnije i prodavati ih kao roblje ili kao bludnice, da prožive ostatak svog tužnog života daleko od svojih roditelja i svoje zemlje. Zašto nisam trgovao stokom i kožom, medom i solju kao svi drugi trgovci. Nešto je bilo u meni što me je guralo u taj pustolovni život. Svaki put kada bih obavio prodaju zadnje robinje, našao bih se pred novim izazovom i željom da što prije krenem na novi put. Nešto me je tjeralo od mog rodnog Byblosa, od moje kuće. Jeste, uživao sam i to kako u cjenkanju oko djevojaka, bio sam kao mladoženja koji mjerka nevjestu, štipao bih ih za butine i dojke da vidim koliko im je jedra koža, vukao ih za kosu da vidim koliko su zdrave. Sa onima, za koje sam znao da nisu djevice poslužio bih se kao što se muž koristi ženom. A sa djevicama sam bio pažljiv; njima bih naređivao da me miluju i da me zadovolje tako da to ne ostavi traga na njihovom tijelu. Jer djevice sam prodavao dvosturko skuplje nego one koje su već bile načete. Ah, koliko sam se nauživao dok su me ljubile! Onako mlade i nevješte ja sam ujedno učio šta treba da rade, kako da obrađuju muškarca - jer to će im biti posao od kojeg će im ovisiti život. Zato se vjerovatno nikada nisam ni oženio. Jer, sve su one iste. I stare i mlade. I djevice i žene. I vijernice i paganke. U duši imaju nešto što ih čini nedostojnim muškaraca. One su samo za odmor muškoj duši i tijelu. A imati ženu i strijepiti da neće sa drugim otići i da neće roditi kopile dok sam ja na putu, to nikako nisam želio. Pa zašto bih se na kraju krajeva i ženio, kada sam ih imao na pretek!
Sutradan smo obavili prvu trgovinu. Kupio sam četiri komada, tri djevice i jednu mladu ženu. Dobro je što ni jedna nije imala više od osamnaest godina. Onim trima je bilo prošlo vrijeme za udaju; bile su iz siromašne porodice i očevi im nisu imali šta da ponude za miraz pa su ostale neudate, a četvrta je bila zavedena i ostavljena, pa mi ju je njen brat prodao da više ne drži sramotu uz sebe. I narednih dana trgovanje mi je išlo jednako dobro. Goničima sam dao žene da se sa njima provode preko noći, kako bih na kraju manje platio njihov posao. Samo sam im napomenuo da ne smiju djevojke da grizu i grebu, a ni da tuku kako ne bi imale masnica i kako bi ih lakše i brže prodao. A curama sam rekao da se poslije posla obavezno isperu, jer ako zatrudne neće ih niko htjeti kupiti i morat ću ih ubiti. Naišli smo na najveću rijeku u Sarmatiji i moji momci mi savjetovaše da ne idemo preko nje jer tamo žive neki kosooki divljaci koji su veoma opasni. Zato krenusmo uzvodno, desnom obalom te rijeke. Naiđosmo na neka plemena koja su bila raštrkana po brežuljcima. Tu sam našao najveći dio lovine. Morao sam napraviti još nekoliko kaveza da bih sve djevojke mogao prevoziti i time sam se obezbjeđivao od njihovog mogućeg bijega. A morao sam ih voziti. Dug put im je mogao izranjavati noge, a od nogu dolaze sve bolesti. Zato sam ih nagurao po petnaest u kavez, a svaki kavez je bio na jednim kolima koja su vukla dva konja. Tako sam se sa sedam punih kaveza vratio u sarmatsku tvrđavu. Iz stepa nas je ispratio hladni vjetar koji je dizao pjesak od kojeg nije bilo odbrane. Slično pijesku u Mauritaniji, uvlačio se u uši, nos, oči, grlo; gušio je i prijetio je da pobuni konje. Što je najgore, taj vjetar nije bio vruć kao u Mauritaniji nego hladan. Ipak, bilo kako bilo, mislio sam - kosmata zvijezda nije me omela u mom poslu, a to je najvažnije.
Po povratku isplatih goniče stada i oružnike. Zatim smjestih djevojke pod Hazarovu sojenicu i nabavih im malo bolju hranu. U putu su jele samo jabuke, a tada im donesoh kuhano jelo i dosta vode, jer sam na licima nekih od njih vidio da su se u putu osušile.
Meni je kao uvijek i tada za oko zapela jedna djevica. Ali ta nije bila iz moga stada. Bila je to kćerka moga domaćina, Hazarova kćerka Heta. Gledao sam je potajno dok je meni i ocu služila objed. Imala je jedva petnaest godina, ali tijelo joj je bilo zrelije za najmanje dvije godine. Njene crne oči imale su sjaj kao da je u njima neka vatra. Glas joj je bio umilan poput gorskog potoka, a put bijela kao labudovo perje. Imala je crvenu kovrdžavu kosu koja me je podsjetila na kosmatu zvijezdu. Priželjkivao sam je; želio sam je, da se sa njom poigram, da je prostrem pod sebe. Dan pred polazak iz priče sa Hazarom saznao sam da je za sutradan najavljena njena svadba sa nekim momkom iz drugog plemena. A kada sam je vidio kako nagnuta nad rijekom pere svoje dojke, donio sam odluku da ju ukradem.
Zato sam odmah utovario svu svoju lovinu na brod, zatvorio ih pod palubu, a za svaki slučaj našao četiri stražara da ih pripaze ako slučajno pokušaju bježati. Hazaru sam platio svoj boravak u njegovom domu i otišao nešto ranije na počinak. Pred zoru, na dan Hetinog vjenčanja, tiho sam se iskrao iz svoga kreveta i prišao krevetu u kojem je spavala zajedno sa majkom. Začepio sam joj rukom usta i povukao je iz kreveta. Ali mati je osjetila da Hete nema i probudila se. Kada je vidjela da ju ja izvodim iz sojenice zavikala je muževo ime. Ovaj je skočio, dohvatio toljagu da me sa njom umlati, ali ja mu umakoh. Čim siđoh niz merdevine sojenice, izmaknuh ih da on ne može sići. Na putu prema luci naletismo na njenog momka koji se bio uputio njenoj kući. Izvadih bodež i ubodoh ga nekoliko puta. On ostade ležati, a ja Hetu unesoh na brod i debelo platih vlasniku da krenemo što prije. Sa broda vidjeh da njen momak leži u lokvi krvi i shvatih da sam ga ubio.
Laknulo mi je kada smo isplovili. Vidjeh da Heta plače pa je zatvorih, zajedno sa ostalim ženskinjama u potpalublje. Pomalo mi je bilo žao da se tiska zajedno sa svima njima, ali šta sam mogao? Nisam želio da mi ljudi postavljaju čudna pitanja. A bilo mi je žao Hete jer sam znao žensku zluradost. Cure su vidjele da je Heta kći slobodnog čovjeka, da nije robinja. Zato će joj pakostiti, a u toj pakosti mogu joj počupati kose, nagrditi lice, unakaziti njenu ljepotu. Sve mi to nije odgovaralo jer ja sam želio da uživam u njenoj ljepoti. Zato sam se poslije podneva pokajao, otvorio potpalublje i pozvao je da izade.
-Ako ne budeš plakala, bit ćeš sa mnom. Razumiješ li me?
Ona nijemo klimnu glavu i ja je pogladih po kosi.
-Idi sad i sjedi kod mojih stražara i šuti. Oni će te čuvati. Ne smiješ sa njima pričati. Ako budeš govorila opet ću te vratiti među one robinje... Pa ti sad biraj...
Čim je pala noć nisam više mogao da odolim svojoj želji. Odveo sam Hetu iza gomile naslaganih vreća, a jednom stražaru naredio da pazi da neko ne naiđe. Razgrnuo sam svoj plašt i legao na njega, a njoj naredio da me ljubi po cijelom tijelu. Nije znala šta joj je sve činiti, pa sam joj govorio kao što sam i uvijek morao prvi put govoriti djevicama. Pod mjesečinom sam gledao kako mi ljubi grudi, kako steže moje mišiće i gubio se u slasti njenih malih ruku. Naložih joj da nastavi dalje, ali da prije toga obnaži svoje tijelo. Izvršila je i to bez pogovora. Malo po malo vidjeh da se Heta oslobodila i da je u njoj drijemala žena koja je samo čekala na budenje svoga tijela. Tada je položih na svoj ogrtač i uzvratih joj milovanje. Heta je uvijala tijelom u vatri svoga zanosa i to me je još više raspaljivalo. Malo me je iznenadilo kada sam vidio da njena glava nestaje u mome krilu. Nauživao sam se te rajske ljepote, a da joj nisam dodirnuo cvijet njene mladosti. Međutim, to njoj nije bilo dovoljno. Ona je željela još. Zato sad ja učinih ono što je ona uradila sa mnom; zaplivah usnama sve do njenog zdenca. Prijalo mi je što je tako mlada, a što je željna muškarca. Kada sam je smirio legoh kraj nje, ali ona poslije kratkog vremena opet poče da me miluje. Nisam mogao ostati miran, pa joj uzvratih milovanje, te se opet oboje zadovoljismo. Bijah napaljen kao bik, ali još nisam želio da joj uzmem nevisnost. Nešto se borilo u meni; da li da je zadržim za sebe, ili da je prodam kao i ostale djevojke? Ako je zadržim za sebe to je značilo teret i brigu; gdje je, šta se dešava sa njom, da nije s kim, neće li me možda ubiti na spavanju??? Sa druge strane nisam htio da se odreknem uživanja u tom dragulju.
Shvatih da je nezasita kao i svaka mladica. Znao sam da je većina žena takvih, ali ova je bila nevina djevojka i to je ono što me je čudilo. Zato odlučih da je sljedeće veče smirim onako kako muž smiruje ženu. Rekoh joj to. Ona je jedva čekala da padne noć i da se ponovo prepustimo našim igrama. Pretpostavljao sam da me čeka duga noć i zato se dobro najedoh i napih da mogu uslišiti sve prohtjeve njenog mladog tijela. Nađoh kod jednog trgovca maslinovo ulje da mi Heta namaže tijelo njime, da me prvo masira. Što sam se odlučio na to da od nje napravim ženu? Zašto ne bih, ako mi se ne svidi kao žena - prodat ću je, to je bar lako. A ako mi se svidi, uživat ću u njenim čarima sve dok mi ne dosadi.
Kad su svi na brodu zaspali odosmo opet iza vreća i učinih tako da prvo ja u njoj raspalim vatru, što nije bilo nimalo teško. Onda joj dadoh ulje da me trlja njime što je ona veoma dobro radila iako je imala male dlanove. Kada sam vidio da sam spreman za posao, povalih Hetu ispod sebe i legoh na njeno mlado tijelo. Lako je podnosila moju težinu i nasrtanje na njen topli izvor. Kada sam se ugnijezdio u njenom zdencu, Heta je naprosto podivljala. Tako mahntio stvorenje nikada ranije nisam sreo. Vrtjela je svojim kukovima kao da je žeravica u njoj, izdizala me i spuštala kao jača žena, a ne djevojka. Zato mi nije dugo trebalo pa ispraznih svoje tijelo u njeno. Svalih se kraj nje, ali ona nije prestajala. I dalje je kidisala na mene. Grebala me je svojim noktićima po leđima, ljubila mi ramena i grizla mi vrat. To u meni, starom bludniku, opet probudi pohotu i ja se izvalih na leđa. Heta me zajaha i usmjeri moje koplje u sebe. Ono što me je tada iznenadilo bilo je da sam osjetio da opet moram da probijam njeno tijelo, kao da to već maločas nisam učinio. Pomislih da sam malo više popio, ili da mi strast muti razum, pa joj po drugi put uzeh nevinost. Tada se smirih i zadrijemah. Nedugo zatim, poslije nekih košmarnih misli, osjetih da mi se tijelo opet budi. Vidjeh da mi ona ručicama i poljupcima budi želju i tad odlučih da je dokrajčim.
-...Da sam djevica kao ti, znao bih skupo prodati svoju nevinost... - rekoh joj dižući se. Ona mi se nasmiješi i reče:
-Želim da budem samo tvoja robinja... - i glava joj ponovo uroni među moje noge.
Izvrnuh je tada na leđa, zabacih joj noge na svoja ramena i ustrijemih se u nju. Ali opet me dočeka tvrdi zid njene neuništive nevinosti. To me zbilja zbuni. Njeno tijelo me lagano odbi i ja navalih ponovo. Ona mi je čak pomagala u tome stežuci svoje šake oko mojih bokova. Ljuljao sam se na njoj, želeci da razvalim utrobu te male pohotnice. Objahivao sam njene butine, propinjao se kao pastuh na ždrijebici, a ona je spremno dočekivala svaki moj napad. Primala me je cijelog, do dna svoje utrobe. Natjera me da spusti noge sa mojih ramena i onda obavi svoje listove oko mojih slabina. Držala me je tako zarobljenog u sebi i njihala svojom oblom stražnjicom u zraku. Nisam mogao više da izdržim. Onako duboko zabijen u to mlado tijelo mislio sam da ću puknuti. Njeno tijelo me je usisavalo, stezalo se oko mog ljubavnog koplja i ja istresoh u nju svu silu svoje snage. Nije me bilo briga hoće li zatrudniti, ni šta će uopće poslije biti. Kao da je u meni grom, tresao sam se u tom grču slasti jače i duže nego ikada do tada. Heta je prigušeno uzdisala i grizla mi usne. Njeno oznojeno tijelo iscrpilo je zadnji djelić moje muškosti. Osjetih da se uzdižem sa Hete, da se dižem iznad broda, da letim nad rijekom i vidim cijelu Sarmatiju. Zazuja mi u ušima, a srce mi zabubnja kao veliki bubnjevi iz Nubije. Pred očima mi se prvo zacrni, pa onda bljesnu nešto čudno, upravo kao ona repata zvijezda. Cijelo moje tijelo podrhtavalo je od one veličanstvene miline...
Otišla sam, Baltazare iz tamnice koja je htjela da joj robujem. Tvoje tijelo je htjelo da bude meni gospodar. A moj gospodar je izvan i iznad tijela. Ti to nisi mogao shvatiti. Ti si biće od blata, a ja od svjetlosti. Zar može blato da uprlja svjetlost? Ti si htio krv, a ja samo dah, ti si želio da budem oluja, a ja sam lahor, ti si bio bujica strasti, a ja sam samo kapljica sreće. Zato sam otišla.
