Stari dio grada
Klikni na sliku
ALEKSINA
PISMA
03
      
www.aleksasantic.com

PRINT 25. MILI PAVLOVIĆU   (22/6/4/7/99)
PRINT 26. MILANU SAVIĆU   (1899)
PRINT 27. RISTI ODAVIĆU   (20.Nov. 1900.)
PRINT 28. RISTI ODAVIĆU   (15. Dec. 1900.)
PRINT 29. MILANU SAVIĆU   (4/2-1901)
PRINT 30. MILANU SAVIĆU   (12. Feb. 1901.)
PRINT 31. KOSARI CVETKOVIĆ   (6/4 1901.)
PRINT 32. RISTI ODAVIĆU   (11/6-1901)
PRINT 33. ANTUNU FABRISU   (27/8 i 9/9-1901)
PRINT 34. TIHOMIRU OSTOJIĆU   (12(25) Mar.1902.)
PRINT 35. ANTUNU FABRISU   (5/4 1902.)
PRINT 36. MILANU ŠEVIĆU   (30.XII 1902.)

25.


ALEKSA ŠANTIĆ - MILI PAVLOVIĆU



     Dragi Mile!

     Primio sam više dopisnica od tebe. Ja sam brate bolestan, te ne mogu pera prihvatiti da ti napišem pjesmu. No da ti nije na me žao, otiđi kod uredništva "Dela"(1) pa uzmi spjev "Na tuđoj grudi"(2) i uvrsti ga u kalendar. Ako je slučajno uredništvo "Dela" uvrstilo već koju pjesmu, iz tog spjeva, to ne mari ništa; ti ga u kalendaru donesi u cjelini, pa sam ti se na taj način odužio. Ja ovih dana ne mogu ništa stvoriti jer sam vrlo, vrlo rastrojen u duši i bolestan... Odgovori mi odma za ovo. Pozdravi svu braću a ti primi iskreni pozdrav od tvoga

U Mostaru 22/6/4/7/99

Alekse           

     Kaži uredništvu "Dela" da to činim samo za to da se tebi odužim.




(1) "Delo", mjesečni časopis za nauku, književnost i društveni život. Izlazio od 1894. do 1899. i od 1902. do 1915. u Beogradu i Nišu (samo poslednje sveske). Okupljao je istaknute književnike i društvene radnike iz Srbije i Hrvatske. Uređivali su ga: Ilija Vukičević, Stojan Protić, Lazar Marković i drugi. Iza njega je stajala radikalna stranka.

(2) Spjev "Na tuđoj grudi" nije objavljen u "Delu" 1899. Prvi put pod tim naslovom nalazimo devet pjesama u "Zori" (5/1900, 3, 85-91), mada je u toku 1899. "Brankovo kolo" štampalo petu pjesmu istog ciklusa (br. 31, 961-962), a 1900. u dva maha, donijelo također pojedine pjesme (br. 5, str. 129-130. "Vizija", i br. 31-32, str. 961. "Kao crna jata"). I "Zvezda" je 1900. objavila šestu pjesmu ("Noć", 4/1900, 7, 49). Kasnije se ovaj ciklus javlja pod naslovom "Izgnanik".







26.


ALEKSA ŠANTIĆ - MILANU SAVIĆU



     Poštovani gospodine,

     Naše Uredništvo odlučilo je da prilikom Zmajeve(1) proslave(2) čitav svoj junski broj posveti njegovom dragom imenu.
"Zora" otvara za taj svoj broj naročitu rubriku "U Zmajevu spomenicu", gdje bi ušli i najmanji "zapisci" sviju današnjih živih srpskih književnika. Ovi zapisi ne vežu pojedinca ni za kakav sadržaj, oblik i opsežnost ikakvog književnog rada. Sve je dobro došlo. Dvije riječi dovoljne su da pokažu onu ljubav, koju svi dugujemo prema velikom jubilaru.
Onoliko mastila, koliko se utroši u razne "Spomenice" pojedinih gospođica, neće htjeti srpski književnici uštedeti ga - Zmaju Jovanu Jovanoviću.
Uredništvo ne traži ni od koga kakvog većeg književnog rada, zato i jeste tvrdo uvjereno da se niko ovoj molbi oglušiti neće.
Nadajući se, da ćete i Vi htjeti rado dati znaka svojeg učešća u ovoj velikoj svečanosti, očekujemo vaš dragi odgovor.(Rok je 15. Maj po st. kalendaru).
Pozdrav i hvala unaprijed.

Mostar 1899.

Uredništvo ZORE          
Aleksa Šantić           






(1) JOVAN JOVANOVIĆ ZMAJ (1833-1904) pjesnik, urednik književnih i satiričnih listova, liječnik. Kao književnik bio je "pesnički izraz duhovnog i dušvenog života srpskog naroda od 1850-1900.". Napisao je čitave tomove rodoljubive, političke i satirične poezije. Kao lirik dao je "Đuliće i Đuliće uveoke". Osnovao je dječju poeziju kod nas. Pokrenuo je i uređivao književni list "Javor", satirične listove "Zmaj", Žiža", "Starmali" i dječiji list "Neven". Za života su mu izdate pjesme u knjizi "Pevanija". Prevodio je i u prozi (pjesnička legenda "Vidosava Branković"), a ogledao se i u drami ("Šaran").

(2) Glavna proslava 50-godišnjice Zmajeva književnog rada otpočela je u Zagrebu 13. juna 1899. godine. Tom prilikom u Zagreb su otputovali i Aleksa Šantić, Svetozar Ćorović i Atanasije Šola da predaju slavljeniku u svilu povezano izdanje posebnog broja "Zore" (od 1. juna 1899) posvećenog Zmajevu životu i radu. "Zmajeva sveska" sadrži: stihove Stevana Beševića-Petrova ("Zmajevka"), Alekse Šantića ("Poklič Zmaju"), Avde Karabegovića-Hasanbegova ("Pjesnik") i Ljubomira Lotića ("O pedesetogodišnjici književnog rada - Zmaj-Jovana Jovanovića"); prozne tekstove Mite Kalića ("Uspomena Zmaj-Jovana Jovanovića"), Mite Neškovića ("Babinje"), Ilije Ognjanovića-Abukazema ("Pokraćen Zmaj") i Stevana Žakule ("Zmaj Jovan Jovanović"), te "Zapise srpskih književnika" (pod naslovom "U Zmajevu spomenicu"). U rubrici "Pisma" Nikola S. Petrović piše o prevodima Zmajevih djela na francuski. Tu je i niz bilješki i kratka biografija izdanja Zmajevih knjiga.







27.


ALEKSA ŠANTIĆ - RISTI ODAVIĆU
UREDNIŠTVO "MALE BIBLIOTEKE" U MOSTARU



     Dragi moj Risto!

     Odnosno slike društva "Gusle" mogu ti javiti, da je ona u vrlo velikom formatu, tako da ti je ne bi mogao donijeti u "Iskri"(1) a da je ne umanjiš(2). Ona je široka 50. a 40. visoka. Tu društvenu sliku, na dopisnici, poslao ti je Svetozar Ćorović(3). Ova velika društvena slika može se dobiti kod Pahera i Kisića(4) a cijena joj je f. 4.-
Ako se odlučiš da tu sliku umanjiš i doneseš je u "Iskri", može ti Svetozar napisati jedan člančić o društvu i o radu društva, samo mu piši. - Ja bih ti drage volje poslao koji rad za "Iskru", ali tako mi Boga imam užasno mnogo posla, te ne mogu ni slovca da napišem; a od gotovije stvari nemam mnogo koje bi zgodne za "Iskru" bile. No svakako od nove godine poslaću ti, to budi uvjeren. Tvoja je "Iskra" vrlo uređena i ja ti bratski čestitam.
Na ljeto, ako bogda, eto me tamo te ću ostati mjesec dana. - Grli te i ljubi tvoj odani

Mostar 20 novembar 1900.

Aleksa Šantić           






(1) "Nova iskra", ilustrovani list, izlazio u Beogradu 1899-1907. Vlasnik i urednik Risto Odavić. Obnovljen 1911, vlasnik Živojin Dačić, urednik Risto Odavić. U listu su sarađivali Radoje Domanović, Zmaj, Stojan Novaković, Vojislav Ilić, Aleksa Šantić, Jovan Skerlić i dr.

(2) Slika mostarskog društva "Gusle" nije objavljena u "Novoj iskri" u toku 1900. i 1901. godine.

(3) SVETOZAR ĆOROVIĆ (1875-1919) književnik. U Mostaru završio osnovnu i trgovačku školu. Književnim radom počeo se baviti rano, sarađujući u časopisima "Golub", "Neven", i "Spomenak". Uređivao je kalendar "Neretljanin" (1894, 1895), a 1896. zajedno sa A. Šantićem pokrenuo književni list "Zoru". 1907. ušao u redakciju političkog lista "Narod". Za vrijeme aneksione krize (1908) izbjegao u Italiju, a po povratku biran za narodnog poslanika u Bosanski sabor. Za vrijeme prvog svjetskog rata zatvaran, zatim interniran u Bihać i u Đer u Mađarskoj. U zatvorima je dobio tuberkulozu i vratio se veoma bolestan, u Mostar 1917. Nedugo poslije oslobođenja je umro. Njegovo književno djelo je obimno: pisao je pjesme, pripovjetke, crtice, drame, romane. Najpoznatija izdanja su:; "Poletarke", 1894; "Iz Hercegovine", 1896; "Iz moje domovine", 1898; "Iz Mostara", 1898; "Crtice" 1901; "Zapisi iz kasabe", 1901; četiri knjige "U časovima odmora" (1903, 1904, 1906, 1910); "Ženidba Pere Karantana", 1905; "Majčina Sultanija", 1906; "Stojan Mutikaša", 1907; "Zulumćar", 1913; "Beleške jednog taoca", 1919; "Među svojima" i dr.

(4) Paher i Kisić, knjižari i izdavači iz Mostara. Poslovali od 1878. do oko 1935. Glavnu izdavačku djelatnost razvili su prije prvog svjetskog rata. Izdavali su, između ostalog, književni časopis "Zoru" i poznatu ediciju "Mala biblioteka".







28.


ALEKSA ŠANTIĆ - RISTI ODAVIĆU



     Dragi Risto!

     Ovdje ti prilažem jednu pjesmu koju sam preveo sa francuskog(1) i koja je bila namjenjena "Zori"(2) no naša cenzura zabranila je da se u njoj štampa. Ja je evo tebi šaljem, pa ako ti se dopada, molim te da je u "Iskri" doneseš. Ako ti se ne bi svidila, ja te molim da mi je povratiš, jer kopije nemam. Pozdrav od tvog odanog

Mostar, 15. dec. 1900.

Alekse Šantića           






(1) Prevod sa francuskog, koji Šantić pominje uredniku "Nove iskre", nije objavljen.

(2) "Zora", list za zabavu, pouku i književnost. List je pokrenut u Mostaru 15. aprila 1896. i izlazio, dva puta mjesečno, do kraja decembra 1901. Prva dva godišta uređivali su Aleksa Šantić i Svetozar Ćorović, treće Aleksa Šantić i Jovan Dučić. 1899. godinu uredio je sam Dučić, a 1900. i 1901. Atanasije Šola.







29.


ALEKSA ŠANTIĆ - MILANU SAVIĆU



     Dragi Gospodine!

     Pisao mi je g. Radonjić(1) da ćete iz mojih "Mirta"(2) izostaviti neke stvari, pa pošto sam se i ja uvjerio da u tim pjesmama ima i lošije stvari, pregledao sam ih, popravio a neke sasvim izostavio i tako popravljene šaljem Vam ih ponovo te Vas molim da prvi rukopis uništite i da ih ovim zamijenite.
Ja sam priredio knjigu pjesama za štampu(3) i ovih dana će se posao otpočeti. U toj će knjigi biti i "Mirte", te Vas učtivo molim, da mi odma odgovorite hoće li "Mirte" ući u narednu knjigu "Ljetopisa"(4), da se znadem ravnati i odrediti štampanje svoje knjige.
S iskrenim pozdravom Vaš odani poštovatelj

Mostar, 4/2-1901.

A. Šantić           






(1) JOVAN RADONIĆ dr. (1873-1956), istoričar i profesor Univerziteta u Beogradu, akademik. Studirao i doktorirao u Beču (1896). Jedno vrijeme boravio u Petrogradu i Moskvi (1897-1898), zatim bio nastavnik u srpskoj gimnaziji u Carigradu. Za bibliotekara Matice srpske izabran je 1899. i na tom položaju ostao do 1905, kada je izabran za vanrednog profesora opšte istorije srednjeg vijeka na Univerzitetu u Beogradu. 1919. biran je u zvanje redovnog profesora. Napisao je veliki broj djela iz naše istorije: "Istorija srba u Ugarskoj", "Zapadna Evropa i Balkan", "Grof Đorđe Branković i njegovo vreme" i dr.

(2) "Mirte" su objavljene u "Zori" 1900, 11, 367. Poslije toga, 1901. u "Brankovu kolu" (17, 513-514) objavljene su četiri pjesme pod istim naslovom i u "Srpskom književnom glasniku" dvije pjesme pod naslovom Iz "Mirta" (1901. II/2, 105). U "Letopisu Matice srpske" "Mirte" nisu štampane, jer ih je Šantić povukao, kao što se to iz njegovog pisma M. Saviću od 12. februara 1901. vidi.

(3) Riječ je o zbirci "Pjesme", koja je štampana u Mostaru 1901. godine u izdanju Izdavačke knjižarnice i štamparsko umjetničkog zavoda Paher i Kisić. Šantić je u nju unio 14 pjesama pod naslovom "Mirte".

(4) "Letopis Matice srpske", najstariji književni časopis na Balkanu; pokrenut u Novom Sadu 1825, pod nazivom "Serbska Letopis" (kasnije Letopis Matice Srbske) od 1826. do 1864. izlazio u Pešti, a od tada stalno u Novom Sadu. Prvi urednik bio je Georgije Magarašević. Kasnije su ga uređivali: Jovan Subotić, Jakov Ignjatović, Jovan Đorđević, Antonije Hadžić, Tihomir Ostojić, Vasa Stajić i dr.







30.


ALEKSA ŠANTIĆ - MILANU SAVIĆU



     Dragi Gospodine.

     Pošto sam predao u štampu svoje "Pjesme"(1) i kako će knjiga kroz mjesec dana gotova biti, to povlačim svoje "Mirte"(2), i molim Vas da taj moj rukopis uništite. Žao mi je što se ovako dogodilo i što moje "Mirte" neće izaći u "Ljetopisu"(3), nadam se da ovo nećete hrđavo tumačiti te da ćete me i dalje za svoga saradnika držati.
S prijateljskim pozdravom i poštovanjem

Mostar, 12 febr. 1901.

Aleksa Šantić           






(1) Riječ je o zbirci "Pjesme", koja je štampana u Mostaru 1901. godine u izdanju Izdavačke knjižarnice i štamparsko umjetničkog zavoda Paher i Kisić. Šantić je u nju unio 14 pjesama pod naslovom "Mirte".

(2) "Mirte" su objavljene u "Zori" 1900, 11, 367. Poslije toga, 1901. u "Brankovu kolu" (17, 513-514) objavljene su četiri pjesme pod istim naslovom i u "Srpskom književnom glasniku" dvije pjesme pod naslovom Iz "Mirta" (1901. II/2, 105). U "Letopisu Matice srpske" "Mirte" nisu štampane, jer ih je Šantić povukao, kao što se to iz njegovog pisma M. Saviću od 12. februara 1901. vidi.

(3) "Letopis Matice srpske", najstariji književni časopis na Balkanu; pokrenut u Novom Sadu 1825, pod nazivom "Serbska Letopis" (kasnije Letopis Matice Srbske) od 1826. do 1864. izlazio u Pešti, a od tada stalno u Novom Sadu. Prvi urednik bio je Georgije Magarašević. Kasnije su ga uređivali: Jovan Subotić, Jakov Ignjatović, Jovan Đorđević, Antonije Hadžić, Tihomir Ostojić, Vasa Stajić i dr.







31.


ALEKSA ŠANTIĆ - KOSARI CVETKOVIĆ(1)



     Poštovana gospođice,

     Za koji dan izaći će moje "Pjesme"(2) iz štampe i slobodan sam najučtivije zamoliti Vas, da se u Vašem mjestu i okolini zauzmete oko sakupljanja pretplate na njih. Čist prihod namjenio sam - iako to na knjizi ne stoji zbog izvjesnijeh razloga - siromašnim učenicima srpskim u Bosni i Hercegovini i nadam se da ćete i Vi, svojom dobrom voljom, ovom plemenitom zadatku u pomoć priteći.
U prilogu šaljem dopisnu kartu za pretplatu gdje je cijena naznačena.
S poštovanjem

Mostar, 6/4 1901.

A. Šantić           






(1) KOSARA CVETKOVIĆ, nastavnica Više ženske škole kraljice Drage u Beogradu. Veoma mnogo prevodila sa ruskog, ali je pisala i originalne radove. Sarađivala i u mostarskoj "Zori"

(2) Riječ je o zbirci "Pjesme", koja je štampana u Mostaru 1901. godine u izdanju Izdavačke knjižarnice i štamparsko umjetničkog zavoda Paher i Kisić. Šantić je u nju unio 14 pjesama pod naslovom "Mirte".







32.


ALEKSA ŠANTIĆ - RISTI ODAVIĆU



     Dragi Risto!

     Evo ti šaljem dvije pjesme - dva prepjeva(1). U poslu sam i brizi oko rasturivanja svoje knjige(2), pa nemam vremena a ni volje da bih ti što originalno napisao za lijepu "Iskru"(3). No čisto mi vjeruj ovih dana poslaću ti i originalnih stihova, da ti se brate koliko toliko odužim za lijepu "Iskru". Ja sam ti zimus poslao jednu drugu pjesmu "Krigeru"(4) (?) koju je ovdje cenzura zabranila. Ako je nisi zagubio, molim te povrati mi je.
Grli te i ljubi tvoj odani

U Mostaru 11/6 - 1901.

Aleksa Š.           






(1) Oba prepjeva objavljena su u "Novoj iskri" 1901. To su "Povratak" od Hermana Linga (3/1901, 8, 241-242) i "Seljak" od Birgera (3/1901, 9, 272). Od originalnih stihova, u toku 1901, objavio je Šantić u "Novoj iskri" samo pjesmu "U proljetnoj noći" (broj 7, str. 198).

(2) Riječ je o zbirci "Pjesme", koja je štampana u Mostaru 1901. godine u izdanju Izdavačke knjižarnice i štamparsko umjetničkog zavoda Paher i Kisić. Šantić je u nju unio 14 pjesama pod naslovom "Mirte".

(3) "Nova iskra", ilustrovani list, izlazio u Beogradu 1899-1907. Vlasnik i urednik Risto Odavić. Obnovljen 1911, vlasnik Živojin Dačić, urednik Risto Odavić. U listu su sarađivali Radoje Domanović, Zmaj, Stojan Novaković, Vojislav Ilić, Aleksa Šantić, Jovan Skerlić i dr.

(4) Prevod sa francuskog, koji Šantić pominje uredniku "Nove iskre", nije objavljen.







33.


ALEKSA ŠANTIĆ - ANTUNU FABRISU(1)
"ZORA" LIST ZA ZABAVU, POUKU I KNJIŽEVNOST
MOSTAR



     Dragi prijatelju,

     Moj poznanik Steva Jakšić(2) iz Berlina piše mi da će 10. ili 11. o. mj. (po novom) doći u Mostar g. August Štajn, glavni urednik "Frankfurter Zeitungä" za Berlin. On će se baviti ovdje možda i dan pa će za Dubrovnik(3). Kako je u interesu naše stvari, mi ćemo ga ovdje lijepo i srpski dočekati i ugostiti, pa misleći da bi dobro bilo da i Vi tamo isto učinite, obraćam se na Vas a ako je tu g. Paja Popović(4) i njemu saopštite. -
Kako je sa vašom "žućenicom"(5)? Ja sam još jednako nervozan i nezadovoljan. Primite prijateljski pozdrav od
Vašeg odanog

Mostar 27/8 i 9/9 - 901.

Alekse Šantića           






(1) ANTUN FABRIS (1864-1904) političar i novinar. Školovao se u Dubrovniku i Beču. Kao nastavnik službovao je u Splitu i Zadru. 1895. postao je urednik lista "Dubrovnik". 1902. pokrenuo je književni list "Srđ". Zbog pjesme "Bokeška noć", koju je napisao Uroš Trojanović i posvetio Bokeškoj omladini ("Srđ", br. 19, pd 16. X 1902) Fabris je uhapšen 5. XI 1902. i ostao je u zatvoru do 23. XII iste godine. Boravak u zatvoru upropastio mu je i inače slabo zdravlje. Pored navedenih listova Fabris je uređivao i kalendar "Dubrovnik" (1897-1903).

(2) SVETOLIK JAKŠIć (1868-1928) publicista. Studirao prava u Beogradu, a istovremeno se bavio novinarstvom i književnošću. Više godina bio stalni saradnik "Videla", u kojem je objavio niz priloga pod pseudonimom Harry. Služio u konzularnodiplomatskoj službi. 1902. pokrenuo dnevnik "Štampu", u kome je okupio veliki broj saradnika.

(3) List "Dubrovnik" od 29. IX 1901, br. 39. donio je sitnim slovima samo ovu vijest: "U petak (27. IX) na povratku iz Crne Gore prispjeli su g. Karlo Genthe, urenik berlinskog "Lokalanzeiger'a" i g. Stein, urednik Frankfurter Zeitung'a".

(4) PAVLE POPOVIĆ (1868-1939), istoričar književnosti. Poslije završene Velike škole u Beogradu, svoje studije dopunio u toku dvogodišnjeg boravka u Ženevi i Parizu. 1904. izabran za vanrednog profesora istorije srp. književnosti na Velikoj školi, a 1905. za profesora istog predmeta na novosadskom Univerzitetu u Beogradu.Njegova glavna djela su: O "Gorskom vijencu", 1900; "Pregled srpske književnosti", 1901; "Pripovetka o devojci bez ruku", 1905; "Milovan Vidaković", 1934; "Iz književnosti" I (1906), II (1919), III (1926), IV (1938). U vrijeme kada je Šantić pisao Fabrisu, Pavle Popović je u Dubrovniku proučavao dokumenta koja se odnose na istoriju dubrovačke književnosti.

(5) Šantić misli na bolest žuticu, koja je u Dubrovniku poznata pod imenom "žutaga".







34.

ALEKSA ŠANTIĆ - TIHOMIRU OSTOJIĆU(1)


     Dragi Tihomire,

     Vrlo se radujem što si uspio da na vašim "Selima" upoznaš tamošnju srpsku publiku sa našim novim piscima. Na taj način, nadam se da će se probuditi začmala volja, volja za srpskom knjigom, koju danas upravo čitaju oni, koji je i izdaju t.j. sami pisci. Novi Sad davno je potrebovao takijeh "Sela", jer mimo sva srpska mjesta, on je najviše bio izgubio interesovanje za srpsku knjigu. Dobro si učinio što si prikazao Borislava Stankovića(2). On je i moja simpatija i ja ga držim za najboljeg našeg mlađeg pripovjedača, jer je vrlo jak i pravi pjesnik, koji je kadar da nam svu dušu osvoji i to znači da je u svom pisanju iskren. - Meni vrlo lacka što ste i mene uvrstili među one, o kojima će se na vašim "Selima" govoriti. Hvala vam!
     Izručio sam tvoj pozdrav Ćoroviću(3) i reče mi da će ti on ovih dana pisati.
Ja izjedoh veliku poparu od onog Bog. Popovića(4). Šta ćeš? On ima pravo - on je francuz pa hoće da i mi srpski pisci ili bolje samouci budemo kao Viktor Hugo(5), Mise(6) i drugi. On nije pisao da moje stihove ocjeni, nego da pokaže svijetu svoju veleučenost. Ne velim da on nije u svojoj kritici učinio dosta umjesnih primjedaba; ali u isto vrijeme on je činio i pogrešaka. On se nije bavio suštinom mojih stihova, no se osvrćao na pojedine riječi i izraze moje. No neka o meni piše šta ko hoće. Ja ću ići svojim putem pa doklen stignem. Osjećam u sebi snagu i ona će me voditi i dalje a niko više.
Ja ću ovog ljeta u Dubrovnik. Ostaću mjesec ili više da činim morske banje i da izgonim iz živaca "nečastivoga" nervozu. Biće mi veoma drago ako i ti sa Jovanom Radonjićem(7) dođeš da se provedemo.
Ako imo budeš vremena, molim te piši mi, koje je pjesme moje čitao na "Selu" G. Živojinović(8).
Pozdravi puno Radonjića a i ti primi iskreni pozdrav od tvoga odanog

Mostar 12(25) marta 1902.

A. Šantića          

Pozdrav Svetozar (Ćorović)




(1) TIHOMIR OSTOJIĆ književni i kulturni istoričar (5. VII 1865-18. X 1921.). Gimnaziju završio u Novom Sadu. Filozofski fakultet u Budimpešti. U Beču odbranio doktorsku disertaciju (1907) o Dositeju Obradoviću. Službovao u Novom Sadu kao profesor gimnazije i kao sekretar Matice srpske. 1920. izabran za profesora Filozofskog fakulteta u Skoplju. Uređivao je "Pokret", "Letopis Matice srpske" (1912-1914) i "Kalendar" Matice srpske. Bavio se izučavanjem srpske književnosti XVIII i XIX vijeka. Najznačajnije su mu studije o Dositeju Obradoviću, Zahariju Orfelinu i Branku Radičeviću.

(2) BORISLAV STANKOVIĆ (1876-1927), književnik, pjesnik Vranja. Ulazi u red značajnih imena jugoslovenske proze na početku XX vijeka i po Skerlićevim riječima "to je možda najjači talenat koji je ikad bio u srpskoj književnosti". Najvažnija djela su mu: "Iz starog jevanđelja", "Božiji ljudi", "Stari dani", "Koštana", "Nečista krv", "Pod okupacijom".

(3) SVETOZAR ĆOROVIĆ (1875-1919) književnik. U Mostaru završio osnovnu i trgovačku školu. Književnim radom počeo se baviti rano, sarađujući u časopisima "Golub", "Neven", i "Spomenak". Uređivao je kalendar "Neretljanin" (1894, 1895), a 1896. zajedno sa A. Šantićem pokrenuo književni list "Zoru". 1907. ušao u redakciju političkog lista "Narod". Za vrijeme aneksione krize (1908) izbjegao u Italiju, a po povratku biran za narodnog poslanika u Bosanski sabor. Za vrijeme prvog svjetskog rata zatvaran, zatim interniran u Bihać i u Đer u Mađarskoj. U zatvorima je dobio tuberkulozu i vratio se veoma bolestan, u Mostar 1917. Nedugo poslije oslobođenja je umro. Njegovo književno djelo je obimno: pisao je pjesme, pripovjetke, crtice, drame, romane. Najpoznatija izdanja su:; "Poletarke", 1894; "Iz Hercegovine", 1896; "Iz moje domovine", 1898; "Iz Mostara", 1898; "Crtice" 1901; "Zapisi iz kasabe", 1901; četiri knjige "U časovima odmora" (1903, 1904, 1906, 1910); "Ženidba Pere Karantana", 1905; "Majčina Sultanija", 1906; "Stojan Mutikaša", 1907; "Zulumćar", 1913; "Beleške jednog taoca", 1919; "Među svojima" i dr.

(4) BOGDAN POPOVIĆ (1863-1944) književni kritičar i estetičar. Pošto je završio studije na beogradskoj Velikoj školi i pariskom Filozofskom fakultetu, postao je profesor Velike škole (1893), a zatim redovni profesor Univerziteta u Beogradu (1905). Predavao je francuski jezik, opštu istoriju, istoriju opšte književnosti (uporednu), teoriju književnosti i estetiku. Za redovnog člana SANU biran je 1914. Prevodio je sa engleskog, francuskog i njemačkog. Osnovao je SKG (1901) i pokrenuo stvaranje PEN kluba, Društva za žive jezike i književnost, Collegium musicum, Društva prijatelja Francuske. U svojoj kritičarskoj aktivnosti, koja se mnogo više izražavala usmenim i praktičnim djelovanjem, pisao je relativno malo o srpskim književnicima. Svoja kritička i esejistička shvatanja krunisao je "Antologijom novije srpske lirike" (1911). Poznati su njegovi "Ogledi iz književnosti i umetnosti I", I i II (1927) te "Članci i predavanja o književnosti, umetnosti, jeziku i moralu" (1932).
Bogdan Popović napisao je kritički prikaz O "Pesmama" Alekse Šantića u Srpskom književnom glasniku 1/1901, III/5, 387-397; IV/1, 54-60; 2, 144-154.


(5) VIKTOR IGO (1802-1885) književnik, najveći francuski pjesnik XIX v. Počeo da piše u tradicionalnoj formi, kao ubjeđeni monarhist ("Ode i balade") ali postepeno pristupao romantizmu, politički evoluirao prema ljevici i postao republikanac. Poslije državnog udara 1851. pod Napoleonom III prognan, te je ostao u Belgiji i na ostrvima Jersey i Gurnsey u Engleskoj sve do pada Drugog carstva 1870. Dočekan triumfalno u Parizu, radio je neumorno do smrti, zalažući se za demokratska načela i slobode. 1876. napisao je vatreni članak "Za Srbiju". Objavio je mnoge zbirke pjesama, drame ("Ernani", "Lukrecija Bordžija", "Rij Blas") i romane od kojih su najpoznatiji "Zvonar Bogorodičine crkve u Parizu", "Jadnici".

(6) ALFRED ME MISE (1810-1857), francuski književnik romantičarske škole. Njegova prva pjesnička djela "Priče iz Španije i Italije" (u stihovima), pjesme "Namuna", "Rola" i dr. otkrile su njegov pjesnički talenat i versifikatorske sposobnosti, ali i uticaj ondašnje mode - bajronizma. Nesrećna ljubav sa Žorž Sandovom inspirisala ga je, poslije 1834. za njegove najljepše ljubavne pjesme "Noći", "Pismo La Martinu" i dr. U isto vrijeme napisao je i "Ispovjest jednog djeteta ovog vijeka". Poznat je i kao pisac pozorišnih komada: romantične drame "Lorencaćo", te komedije "S ljubavlju nema šale", "Ne treba se ni u šta kleti", "Marijanine ćudi" i dr.

(7) JOVAN RADONIĆ dr. (1873-1956), istoričar i profesor Univerziteta u Beogradu, akademik. Studirao i doktorirao u Beču (1896). Jedno vrijeme boravio u Petrogradu i Moskvi (1897-1898), zatim bio nastavnik u srpskoj gimnaziji u Carigradu. Za bibliotekara Matice srpske izabran je 1899. i na tom položaju ostao do 1905, kada je izabran za vanrednog profesora opšte istorije srednjeg vijeka na Univerzitetu u Beogradu. 1919. biran je u zvanje redovnog profesora. Napisao je veliki broj djela iz naše istorije: "Istorija srba u Ugarskoj", "Zapadna Evropa i Balkan", "Grof Đorđe Branković i njegovo vreme" i dr.

(8) VELIMIR ŽIVOJINOVIĆ - MASUKA, pjesnik, književni i pozorišni kritičar, prevodilac. Školovao se u Beogradu i Lajpcigu. Bio je urednik "Epohe" (1919) i časopisa "Misao", koji je pokrenuo sa Simom Pandurovićem. Djela: pjesme "Vedre i tamne noći", kritike "Iz književnosti i pozorišta", drame "Čovjek snuje" i "Stanica". Sa B. Nedićem preveo Šekspirova djela "Zimsku bajku" i "Romea i Đulijetu". Bio je reditelj i upravnik beogradskog Narodnog pozorišta i direktor Drame Narodnog pozorišta u Nišu.







35.


ALEKSA ŠANTIĆ - ANTUNU FABRISU



     Dragi gospodine,

     Prije mjesec i po, poslao sam vam za u "Srđ"(1) jedan svoj rad pod natpisom "Alibegov sevdah"(2). No kako ga, evo, nijeste ni u ovom 7. br. "Srđa" donijeli, držim da Vam se ta moja rabota ne dopada, pa Vas najučtivije molim, da budete tako dobri i da mi tu rabotu vrnete po pošti. Žao bi mi bilo da ode u koš - njome bih se mogao odužiti kojem drugom listu. Molim Vas još jednom ne zaboravite, no mi tu rabotu pošaljite natrag. Unaprijed Vam zahvaljujem na ljubavi i iskreno Vas pozdravlja

Mostar 5/4 1902.

Vaš odani         
A. Šantić          




(1) "Srđ", list za književnost i nauku, organ srpski orjentisanih intelektualaca u Dalmaciji. Izlazio u Dubrovniku, dva puta mjesečno, od 1902. do 1908. Osnivač i vlasnik do svoje smrti (1904) bio je Antun Fabris, a zatim profesor Antonije Vučetić. Osim književnika iz Dubrovnika i Dalmacije u njemu su sarađivali i mostarski pisci (Šantić, Dučić, Ćorović) i mnogi književnici iz Srbije. Pored književnih, časopis je donosio i značajne kulturno-istorijske priloge za istoriju Dubrovnika.

(2) Pjesma je štampana u "Srđu" br. 8 od 30. aprila 1902.







36.


ALEKSA ŠANTIĆ - MILANU ŠEVIĆU(1)



     Dragi Milane,

     Ja nisam za djecu ni jedne knjige izdao a radio sam mnogo na dječjim listovima i to u "Golubu"(2), "Nevenu"(3), "Spomenku"(4) i još nekim listovima, što su u Srbiji izlazili, a čijih se imena ne sjećam više. - Tražio sam da ti pošaljem koji broj "Malog Svijeta"(5) ali niđe ni u koga nema. Jedino još mogli bi se obratiti u Sarajevo na Špiru Bocarića(6) slikara koji je taj list uređivao, možda bi on imao koji broj. Svetozar(7) osim "Bakinih priča"(8) izdao je knjigu dječijih pjesama "Poletarke"(9) i on će ti tu knjigu poslati. - Ja sam imao 3 pisma pok. Zmaja(10), pa ih po nesreći, sva tri izgubio i niđe nijednog da nađem. - Molim te puno poredi te moje prepjeve, pa mi ih odmah pošalji, jer štampar čeka te gubi vrijeme. Mnogo te pozdravlja tvoj

(30. XII 1902)

A. Šantić          




(1) MILAN ŠEVIĆ dr. (1866-1933) pedagog i pedagoški pisac, profesor Beogradskog univerziteta. Uređivao i izdavao "Pedagoške klasike" i "Pedagogijsku knjižnicu". Napisao veći broj pedagoških i književnih radova: "Jedinstvena škola", "Nova i stara škola", "Iz Brankova i Daničićeva kruga" i dr.

(2) "Golub", list za srpsku mladež. Izlazio u Somboru od 1879-1914. Prvi i dugogodišnji urednik bio mu je Jovan Blagojević, učitelj, a glavni saradnik Petar Despotović. Bio je jedan od prvih i najboljih dječijih listova, u kome su otpočeli književni rad mnogobrojni i značajni srpski književnici (Dučić, Šantić i dr.).

(3) "Neven", dječiji list. Prvi vlasnik i dugogodišnji urednik bio je Zmaj Jovan Jovanović, te je "Neven" nazivan i Čika-Jovin list. Izlazio je u Novom Sadu i Zagrebu 1880-1891, 1899-1901. Izlazio je i poslije Zmajeve smrti do 1911. Bio je najbolji i najpoznatiji list za djecu i školsku omladinu.

(4) "Spomanak", list za zabavu i pouku srpskoj deci, izlazio od 1893. do 1914. godine u Pančevu, mjesečno. Uređivao ga je Ivan Martinović, a sarađivali su u njemu i Aleksa Šantić, Jovan Dučić, Svetozar Ćorović, Vasa Krstić - Ljubisav i dr.

(5) "Mali ilustrovani svet", izlazio u Sarajevu 1903. godine (br. 1, 31, I-3.III). Vlasnik i odgovorni urednik Sava Savić. Urednik Špiro Bocarić, akademski slikar.

(6) ŠPIRO BOCARIĆ, slikar (1878-1941). Nižu i srednju umjetničku školu završio u Veneciji. Živio u Sarajevu i Banjoj Luci. Radio je najviše portrete i scene iz bosanskog života. Pisao je članke i recenzije u "Otadžbini", "Bosansko-hercegovačkom glasniku", "Srpskoj riječi", "Musavatu", "Bosanskoj vili", "Brankovu kolu" "Danu" i "Preporodu".

(7) SVETOZAR ĆOROVIĆ (1875-1919) književnik. U Mostaru završio osnovnu i trgovačku školu. Književnim radom počeo se baviti rano, sarađujući u časopisima "Golub", "Neven", i "Spomenak". Uređivao je kalendar "Neretljanin" (1894, 1895), a 1896. zajedno sa A. Šantićem pokrenuo književni list "Zoru". 1907. ušao u redakciju političkog lista "Narod". Za vrijeme aneksione krize (1908) izbjegao u Italiju, a po povratku biran za narodnog poslanika u Bosanski sabor. Za vrijeme prvog svjetskog rata zatvaran, zatim interniran u Bihać i u Đer u Mađarskoj. U zatvorima je dobio tuberkulozu i vratio se veoma bolestan, u Mostar 1917. Nedugo poslije oslobođenja je umro. Njegovo književno djelo je obimno: pisao je pjesme, pripovjetke, crtice, drame, romane. Najpoznatija izdanja su:; "Poletarke", 1894; "Iz Hercegovine", 1896; "Iz moje domovine", 1898; "Iz Mostara", 1898; "Crtice" 1901; "Zapisi iz kasabe", 1901; četiri knjige "U časovima odmora" (1903, 1904, 1906, 1910); "Ženidba Pere Karantana", 1905; "Majčina Sultanija", 1906; "Stojan Mutikaša", 1907; "Zulumćar", 1913; "Beleške jednog taoca", 1919; "Među svojima" i dr.

(8) "Bakine priče". Za srpsku mladež napisao Svetozar Ćorović. Knjiga I Pančevo. Štamparija braće Jovanović. Izdanje uredništva "Spomenka". 1898.

(9) "Poletarke". Pjesme za srpsku djecu od Svetozara Ćorovića. Predgovor (Mili moji Srpčići i Srpkinje) od Svetozara Ćorovića. Mostar. Izdanje prve srpske knjižare Vladimira M. Radovića. 1894.

(10) JOVAN JOVANOVIć ZMAJ (1833-1904) pjesnik, urednik književnih i satiričnih listova, liječnik. Kao književnik bio je "pesnički izraz duhovnog i dušvenog života srpskog naroda od 1850-1900.". Napisao je čitave tomove rodoljubive, političke i satirične poezije. Kao lirik dao je "Đuliće i Đuliće uveoke". Osnovao je dječju poeziju kod nas. Pokrenuo je i uređivao književni list "Javor", satirične listove "Zmaj", Žiža", "Starmali" i dječiji list "Neven". Za života su mu izdate pjesme u knjizi "Pevanija". Prevodio je i u prozi (pjesnička legenda "Vidosava Branković"), a ogledao se i u drami ("Šaran").








ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm