Kujundziluk
Klikni na sliku
ALEGORIJSKE
PJESME
       
www.aleksasantic.com

PRINT 1. BILO JEDNO MOMČE CRNOGORČE... 1901.
PRINT 2. SVIJETLI DAN 1904.




BILO JEDNO MOMČE CRNOGORČE...       



Bilo jedno momče Crnogorče
U planini, s orlom na visini.
Junačka ga sreća nanijela
Na izvore gdje se kupe vile,
Pa mu vile u pomoći bile:
Pružile mu krila i okrilje
I sve zlatne od nebesa kluče
Da poleti kud ga srce vuče.

Zaigralo srce u junaka,
Usplamćela duša u junaka,
"Pregaocu Bog daje mahove,"
Pa se diže da je nebu bliže,
A nebo mu rastvorilo dveri,
Pokaza mu čudesa i tajnu,
Napoji ga izvorima svetim
Besmrtija, mudrosti i slave;
Nauči ga zboru i govoru
Što u duši zažiže plamove
I diže je put svijetlog sunca
Da propoje himnu Vaskrsenja;
Nauči ga zboru i govoru
Kojim samo vječni bozi zbore
Pod oblakom na vrhu Olimpa!
Dugo momče gledalo čudesa,
Divilo se nebu čudesnome,
I sva slova, što ih božja ruka
Zapisala u Knjigu Postanja.
Mudro momče zapamtilo mudro,
Pa on sađe vilam' u zahlađe
A sve vile u zahlađu bile,
Zbor zborile i junaka zvale
Pa mu gusle javorove dale -
Zlatne gusle sa strunama zlatnim
Kad zagude da mrtve probude...

Zaigralo srce u junaka,
na prsima teške toke zveče
Toke zveče, zlatne gusle ječe,
Dok uz gusle propojalo momče
Divnu pjesmu, kakvu čuli nisu,
Naše gore ni vile na visu...
Pa k'o talas silovitog mora
Odbila se od krša i gora,
Razlila se u krajeve srpske,
Pojila ih viteštvom i snagom,
K'o što jarko proljeće napaja
Bistrom rosom cvijeće i travu;
Odbila se od krša i gora
I, k'o jeka vaskrsnijeh zvonâ,
Orila se u dubokoj noći
I besmrtnim, proročanskim glasom,
Vječnu zublju uždila u tami.

Mnogi dani promicali letom,
Mnogo puta proljeće je jarko
Silazilo u gore i klance,
Donosilo darove i blaga,
A još tamo na planinskom visu
Sveti glasi umirali nisu,
Još su zlatno pozdravljali sunce
"Vješti zvuci divnijeh gusala".

Ali sunce za oblake zađe
Sunce zađe a mrak Goru nađe,
A u Gori proplakale vile,
Zlatno im se salomilo krilo,
Zlatno krilo i okrilje zlatno,
Jer izgorje srce u junaka,
Jer potamnje čelo u junaka,
Umno čelo što je "V'jenac" splelo,
Da se, "vile u v'jekove grabe
Da mu v'jence dostojno sapletu",
Da se sjaje dokle neba traje,
Da se slavi dok je sunca jarka,
Dok je Srbâ i dok je junaka!
O, Srbine, znaš li krše one
Uzdignute nebu pod oblake,
Što te zovu na široke pleća
Da sagledaš Jadran u daljini,
Kako hučnim zapljuskuje valom
Divnu Boku i Primorje milo?
Tamo, tamo, vrh Lovćena plavog
Tvog Genija sahraniše vile,
U lijepom zavičaju svome
Dadoše mu pokoja i sanka;
Tamo, tamo, na besmrtnom visu
Što ga nebo za bogove stvori,
Grob se diže besmrtnika tvoga!
Tamo kreni, ime mu spomeni,
Prekrsti se i dva i tri puta,
Grob celivaj i dva i tri puta,
On će nama sveti oganj biti
Da se njime griju pokoljenja!...


1901.                       





SVIJETLI DAN       
- Alegorijska scena -       



LICA:

Vila Srbije;
Vila Crne Gore;
Vila Kosovka;
Duh Karađorđev;
Mnoštvo vila;
Mnoštvo naroda.



- Avala. Sunce se rađa. U daljini čuju se praznična zvona i pojanje: "Tebe Boga hvalim!" - Kad pjesma bude dovršena, Avala zablista i mnoštvo vila doleti. -



Vila Srbije:
Svanulo je! Evo dana!
Sestre moje sa svih strana,
Hod'te u moj zagrljaj!
Za nas više tuge nema,
Bog nam blagi, evo, sprema
    Novu sreću, novi sjaj!
Ispuni se želja davna:
Na unuku Đorđa slavna,
Kao sunce, sv'jetla, čista,
Lazareva kruna blista
    Da slobodom grije nas!
Zdravo naša snago nova,
Zdravo srećo Srbinova,
Zdravo,
Slavo,
Kruno sjajna!
    U tebi je roda spas!

Hor vila:
Ispuni se želja davna:
Na unuku Đorđa slavna,
Kao sunce, sv'jetla, čista,
Lazareva kruna blista
    Da slobodom grije nas!
Zdravo naša snago nova,
Zdravo srećo Srbinova,
Zdravo,
Slavo,
Kruno sjajna!
    U tebi je roda spas!

(Vila Crne Gore pristupa vili Srbije.)

Vila Crne Gore:
Danas širom Srpstva leti
Tvoje sreće odjek sveti,
Pa i srce moga borca,
Moga brata Crnogorca,
    Danas silni grije žar.
Primi, sestro, cjelov ovi,
Neka Gospod blagoslovi,
Neka čuje nas:
Nova kruna
Sunca puna,
Kroz visoke lovor-grane,
Blistala nam na sve strane
    Uz vaskrsnih zvonâ glas!

Hor vila:
Neka Gospod blagoslovi,
Neka čuje nas:
Nova kruna
Sunca puna,
Kroz visoke lovor-grane,
Blistala nam na sve strane
    Uz vaskrsnih zvonâ glas!

(Vila Kosovka pristupa vili Srbije.)

Vila Kosovka:
Od Kosova, od Vardara,
    Gdje robovski dršće glas,
Gdje krv brata, sa handžara
    Dušmanskoga, traži spas,
I ja dođoh, sestro, vilo,
Da pozdravim slavlje milo,
I sa onih tužnih polja,
Tužnih polja od pokolja,
Kuda mutan oblak plovi,
Donosim ti cvijet ovi.
K'o amanet bratski, sveti,
U v'jenac ga kralju pleti!
U njemu je sila jaka:
Tu su duše svih junaka
A te duše danas zbore:
"Blago nama, biće zore,
Na unuku vođe slavna
Našeg cara kruna sjaje,
Sv'jetla kruna, suncu ravna,
Nama sveti pozdrav šalje:
Ubrišite s oka suze
I jad što vas tako pati,
Što Kosovo nekad uze,
Kosovo će opet dati!

Hor vila:
Ubrišite s oka suze
I jad što vas tako pati,
Što Kosovo nekad uze,
Kosovo će opet dati!

(U daljini čuje se klicanje naroda: "Živio kralj! Živila kruna!")

Vila Srbije:
Gdje si, slavo, roda velikoga?
Probudi se iz počinka svoga,
Hodi, Đorđe, sad je Vskrs novi,
Na Unuku krunu blagoslovi!

(Avala silno zablista i Duh Karađorđev pojavi se.
Mnoštvo naroda sa svih strana pristupa sa kapom u ruci.)

Hor vila i naroda:
    Raduj se moćni, silni i jaki,
    Veliki Vožde naroda svog!
    Podvige tvoje, žrtve i muke
    Obilnim darom dariva Bog!
    Tvoja se slava s nova vinu,
    Iz broba Đorđe, Pravda sinu
    I dušom dahnu Srb:
Na sv'jetlom čelu unuka tvoga,
K'o jarko sunce sjajna, čista,
Pogledaj, Đorđe, kako blista
Ta slavna kruna, taj slavni grb!

Duh Karađorđev:
Bože, o Spase, što iz groba
    Podiže nekad narod ovi,
Pobjednim lavom stvori roba,
    Srbiju moju blagoslovi!
O, blagoslovi krunu, Bože
    Unuku mome daruj moć.
Da vjeran rodu uvjek može
    Na sv'jetla, nova djela poć'!

Hor vila i naroda:
Bože silni, što iz groba
    Diže nekad narod ovi,
Pobjednikom stvori roba,
    Pomiluj nas! Blagoslovi!
Blagoslovi i podari
    Srpskom kralju moć i sjaj!
Ti mu slavom v'jek ozari,
    Ti mu, Bože, sreću daj!

Blagoslovi! Sred megdana
    Da možemo gordo stati,
I, u času strašnih dana,
    Krv i život za dom dati!
Da duh lava topolskoga
    Ne prokune nigda nas!
Širom roda velikoga
    Nek' nam slavan bude glas!

Blagoslovi! S tvog oltara
    Daruj braći sloge trajne,
Da pod skiptrom svog vladara
    Umom teku v'jence sjajne!
Nek' djedovske kosti svete
    Raduju se u snu svom,
Gdje unuci suncu lete
    I lovorom kite dom!

Blagoslovi! Gromkom silom
    Smeti vraga, što zlo sluti;
Da nam nikad zemljom milom
    Ne zavlada dušman ljuti!
Blagoslovi i podari
    Srpskom kralju moć i sjaj!
Ti mu slavom v'jek ozari,
    Ti mu, Bože, sreću daj!



Za vrijeme pjesme sine svjetlost i obasja Karađorđev duh, a zatim mnoštvo anđela sleti i drži vijence nad glavom Karađorđevom. Kad se pjesma svrši, zavjesa lagano pada, a u daljini čuju se zvona i pojanje: "Tebe Boga hvalim!"



1904.            




ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm