Stari most
Klikni na sliku
1898
       
www.aleksasantic.com

PRINT   1. MAJCI
PRINT   2. JESENSKO VEČE
PRINT   3. OJ GRANČICE PUSTE...
PRINT   4. PUTNIK
PRINT   5. SESTRI
PRINT   6. ISTOČNI ZRACI
PRINT   7. U NOĆI
PRINT   8. PONOTNJI SANAK
PRINT   9. NIMFA
PRINT 10. ***
PRINT 11. IDILA
PRINT 12. NA OBALI




MAJCI                 



Ne, ti nisi u grob pala,
Nit' je tvoje lice svelo:
Ja osjećam kako i sad
Kuca tvoje srce vrelo.

Ja osjećam kako diše
Tvoja smjerna duša čista;
Ah, još i sad iz tvog oka
Meni topla ljubav blista.

Svuda, kud mi oko krene,
Ja te vidim, dobra mati,
Tvoga sina osamljenog
Svuda tvoja slika prati.

Iz duboke noći tamne
Ti se uvijek javljaš meni,
Rukom gladiš čelo moje
I ljubiš me, blaga sjeni.

A ja padam, željno padam
Na oltare svetog raja, -
Željno padam, dobra majko,
Usred tvoga zagrljaja.

Pa tu zaspim slatki sanak,
Kog sam nekad blažen snivô
Kad se na me sa tvog lica
Sami gospod osmjehivô.

Slatko snivam, a anđelak,
Pod vijencem rajskih ruža,
S tvojom dušom sjajne zvijezde
Sa plavog mi neba pruža...


1898.          





JESENSKO VEČE                 



Okolna sela u magli se kriju;
Poljane ćute u kopreni tame,
Visine mutne sitne suze liju
I mome srcu tajni vazduh mame.

Ne pjeva slavuj, nit' me ljupki glasi
Odnose sanku čarobnoga svijeta, -
Studeni vjetar leluja mi vlasi,
A zrakom leti miris mrtvog cvijeta.

Pod golim granjem bez listića mlada,
U pustom vrtu, gdje me sjeta goni,
Usamljen stojim bez mira i nada,
A s male crkve glas molitve zvoni.

O sretni časi preminulih dana,
Na vas se sjećam usred ove tame.
Nekad sam ovdje, pod zaklonom grana,
Ovjenčan bio vijencem sreće same.

Slušajuć zvuke večernjega zvona,
Ljubljah joj usne i milovah vlasi,
A svijetlim okom gledala me ona -
Čista kô suza što proljeće krasi.

Bleđana svjetlost mjesečine sjetne
Padaše mirno na lica nam vedra,
A malen vjetrić sa ružice cvjetne
Sipaše miris u bijela joj njedra.

Iz guste šume i pitomog luga
Slušasmo pozdrav što ga ljubav spleće,
A svaka zvijezda sa plavetnog kruga
Gledaše na nas kô na simbol sreće.

No sve je prošlo... Kô prebijena grana
Bez lijepog cvijeta sad usamljen stojim,
I svetu sreću nekadanjih dana
Kličem i tražim sa uzdahom svojim.

A vlažni vjetar prelijeće i bludi,
Jesenska nojca tihe suze roni, -
Duša mi želi, umire i žudi,
A s male crkve glas molitve zvoni.


1898.          





OJ GRANČICE PUSTE...                 



Oj grančice puste, obnažene, same,
Svi listići dragi sveli su i smagli,
Pune drobnih suza vi gledate na me,
A vaš tužni šumor gubi se u magli.

O, ja znadem tugu i jad što vas kinji,
Ali gdje je snage, da vam prošlost vrne?!
Ja pred vama stojim kao kamen sinji
I sumorno gledam u daljine crne...

I meni je jesen poharala grudi, -
Pust i samcat hodim obnaženom stazom,
Iznad mene oblak promiče i bludi,
I ja mrem kô listak pod jesenjim mrazom.


1898.          





PUTNIK           



Smoren pogled mutnog oka
    Već mi stiže burni grad,
Još dva do tri laka skoka -
Pred kapije dvoru mome
Na konjicu laganome
    Dojezdiću mlad.

Kopitom će konjic biti,
    Da pozdravi mirni dom;
A seja će suze liti
Kad otvori teška vrata,
Mile ruke oko vrata
    Sviće bratu svom.

Ah, zašto me, nado pusta,
    Tako varaš dan i noć?...
Moj konjicu, grivo gusta,
Skrati maha gredu svome,
Jer kad dođeš dvoru mome,
    Ti ćeš grobu doć...

Tamo živog srca nije,
    Koje žarko ljubi nas, -
Prazne sobe tama krije;
Tu me neće više zvati
Niti bratac, niti mati,
    Niti sejin glas...


1898.          





SESTRI           



Kako bi mi bilo da još tebe nije!
Ti si cigli izvor kojim jade vidam,
Sejo, sunce zlatno, što me blago grije,
Kojim crnu ponoć s duše svoje skidam.

Kô proljetni danak, nakon dugog leda,
Kad se opet vrati pa lug cvjetat stane,
Tako i mom srcu opet sreća svane
Kad me tvoje oko sa dobrotom gleda.

Iskreni i čisti zagrljaji tvoji
Sa mutnog mi oka jadne suze gone,
Pa mi opet duša u san mirni tone
I vraća se bogu i pred njime stoji.

Stoji, pa se moli: da nad tobom bdije,
Da te vječno štiti od sumornih dana,
Da ti nikad srce ne osjeti rana,
Nit' bola što život smrtnom mukom bije;

Da živiš i cvjetaš kao cvijetak mladi
Što u tihoj doli sniva sanke svoje,
Da nad tobom uvijek čedni slavuj poje
I dane tvog žića rajskom pjesmom sladi.


1898.          





ISTOČNI ZRACI           



         I

Oj ljubavi, oj ljubavi,
Ti božanstvo duše moje,
Nije sunce - tvoje krilo
Svjetovima svjetlilo je!

Jasno sunce nije sunce,
To je odsjaj tvoga krila, -
Bez boga bi nebo bilo
Kad ti tamo ne bi bila.

         II

Dotakla se jedna želja,
Dotakla se srca moga;
U toj želji bješe plamen,
Bješe plamen oka tvoga.

Ja ne mogoh želje kriti,
Povjerih je jednom cvijetu;
Cvijet, uzdahnu, a uzdah se
Po nebesnom rasu svijetu.

Nebo prenu, svjetlost krenu,
Propjevaše pjesme tajne,
A do ognja oganj planu:
Stvoriše se zvijezde sjajne.

         III

U jezeru duše tvoje
Biserje se sjajno skriva, -
Moje srce pjesmu poje,
O biserju milom sniva.

O, stišaj mu uzdah mili
Što u svetoj želji plane:
Jezero mu to raskrili
Da u sjajni biser pane.

         IV

Izdahnuću... Izdahnem li,
Ne žali me, čedo drago,
Izdahnô sam gledajući
Tvoje milo oko blago...

Izdahnô sam od plamena
Poljubaca tvojih vreli'
I s njedara, gdje se krije
Pa miriše ljiljan bijeli...

Izdahnô sam ne zbog smrti,
Niti s tuge, niti s vaja:
Zbog beskrajne sreće svoje,
S tvoga milog zagrljaja...

         V

Hoćeš da ti slatki sanak
Uvijek rajske slike zbira,
Da ti bude blago oko
Blago nebo tihog mira?

Hoćeš da si tako sjajna
Kao svjetlost šarne duge,
Il' kô osmijeh zore rane,
Seje tvoje, tvoje druge?

Hoćeš da ti uvijek s duše
Anđeoska pjesma zvoni?
Bježi, čedo, i od ljudi
Daleko se kloni, kloni...

Što je sunce uvijek sjajno?
Što daleko s neba bdije,
I što nikad ljudska ruka
Dotakla mu lice nije.

         VI

O, kako je tiha, blaga
Tajanstvena ponoć ova!
Sve počiva svetim mirom
Pod zakriljem slatkih snova.

Zvijezde sjaju, a pun mjesec
Mirno brodi, tiho blista;
Po poljima s niske trave
Odsijeva rosa čista.

Sve miriše, kô da s neba
Spušćaju se rajski dasi,
Kao da se plavim zrakom
Lepršaju tvoje vlasi.

         VII

Plavo nebo što se širiš
Iznad moga zavičaja
I krševe gole ljubiš
Sa osmjehom milog sjaja,

Plavo nebo pod kojim se
Prva moja pjesma rodi
I zapjeva rodu svome
O ljubavi i slobodi,

Ja ne mogu ostaviti
Tvoju zoru, sunce sjajno
Što mi grli rodna polja
Sveto, žudno i beskrajno.

Ovaj zračak duši godi,
U njemu se sreća taji,
Jer po ovom milom zraku
Njezini su uzdisaji.

         VIII

Oj tičice, znanci moji,
Kud vas lako krilo kreće?
Tražite li vedra neba
I pod nebom rosno cvijeće?

Oj, tako vam pjesme mile
I u pjesmi želje blage,
Ostanite u mom kraju,
Ostanite, tice drage!

Ne bojte se sive magle
Što jesenji dah je prati,
Ja ću vama, tice mile,
U svom srcu mjesta dati.

U tom mjestu neće biti
Niti zime, niti leda,
Gledaće vas, ljubiće vas
Osmijeh jednog milog čeda;

Milog čeda, kog mi nebo
Iz svog rajskog visa dade,
Pa s proljećem vječnog sjaja
U mlado mi srce pade.

         IX

Kô mirisni tajni snovi,
Vjetrić leti s rosnih grana,
I po vedrom zraku plovi
Blagi vjesnik milih dana.

Kô da nebom ruka tajna
Ružičasti veo spleće,
A sa njega rosa sjajna
U mirisno pada cvijeće.

Mlađan život punan zdravlja
Vijence baca na sve strane,
A blago se sunce javlja
Sa njedara zore rane,

Da poljubi, da ogrije
Milo cvijeće puno rose,
Da od njega vijenac svije
Oko tvoje mile kose.

         X

Ko je čednoj ruži dao
Tol'ko milja, tol'ko sjaja?
Njeno milje prosulo se
Iz sunčeva zagrljaja.

Otkud suncu tol'ko milja
U zrakama zlaćenijem?
Svakog dana, svake zore
Ja ga svojom željom grijem.

A u želji šta se taji?
Tvoja slika puna čara;
Iz te slike, iz tog raja
Sjajno sunce ruže stvara.

         XI

U jedan sam vijenac svio
Rajsko cvijeće želja vrli', -
Jedan anđô, blag i mio,
Na svome ga njedru grli.

Pa grančicom bijela krina
Tu ti milo ime piše,
I dižuć se put visina
Tvojom dušom slatko diše.

         XII

U dubini duše moje
Ti što stvaraš nebo tajno
Pa mu nježnom rukom pružaš
U zagrljaj sunce sjajno,

Ti pred kojom srce moje
U najljepši cvijet se stvara
Pa pijući slatki život
S prirodom se razgovara,

Ti koja si želje moje
Splela zrakom raja sjajna,
Ti pred kojom mrem i živim, -
Ko si? Ljubav, bog, il' tajna?


1898.          





U NOĆI           



Preko tvojih trepavica
Kad se spusti sanak ti'o,
I pod tvojim prozorima
Kad zapjeva slavuj mio,

Ja umirem, i kô sjenka,
Kô duh koji tajno bludi,
U tvoje se dvore kradem
I dah pijem tvojih grudi.

I dok ponoć mirno brodi
I nebom se zvijezde zlate,
Ja ti slatko ime zborim
I molim se bogu za te.

A kad petô lupne krilom
I pozdravi zoru plavu,
Ja se opet bolan vraćam
U grobnicu - pustu javu.


1898.          





PONOTNJI SANAK           



Ponotnji sanak kad se tiho javi
Da moju tugu u zaborav skloni,
U mutnom bolu duša mi se davi
I s crnom kletvom svog ljubimca goni.

Ja neću mira, pokoja, ni sanka;
Ja hoću vječno da o tebi mnijem,
Da ljubim tebe tajno, bez prestanka,
I mrtvo srce spomenima grijem...

Ja neću mira!... Oborene glave
Pred tvojom slikom bdiću svako doba,
I slušat kikot svoje crne jave,
Dok nađem pokoj u naručju groba.


1898.          





NIMFA           



Pređi pute, duge staze,
    O moj dragi, meni hodi!
Tajni časi evo slaze,
    Noć je puna jorgovana
I pahulje rosne s grana
    Padaju po vodi...

Ovdje ispod gustih iva
    Gdje se njiše trska mlada,
Tvoja draga tebe sniva,
    I u kose ljiljan meće,
I od slatke gine sreće,
    I tebi se nada.

Hodi... Stišaj slatke bole,
    Plam njedara mojih nagi';
Mjesec sjaje kroz topole,
    Moje srce strasno gori,
Beskrajna me čežnja mori, -
    Ja umirem, dragi!...


1898.          





***                 



Uspavaću cv'jetak uspomena moji' -
I sve zlatne čase kad sam sretan bio,
Pa nek' mirno cv'jetak u mom srcu stoji
Na tom istom mjestu gdje sam tebe skrio.

Uvojcima zlatnim tvoje meke kose
Prekritiću cv'jetak, pa nek' tako sniva,
A moja će duša mjesto tihe rose,
Na zaspalo blago da suzice liva.

I tako, kad jednom skrstim lomne ruke,
U grob ću pon'jeti to blago sred grudi,
Pa kad noću čuješ one sjetne zvuke,
Znaj, zaspali cv'jetak u grobu se budi...


1898.            





IDILA           



Pritajeni vjetrić u prisjenku spava,
Mirisom ga zove ljubičica plava.

Al' nestaško ćuti, za listak se krije, -
Ljubičica tuži i suzice lije.

Tud prolazi momče, pa o dragoj sniva,
Pa uzabra cv'jetak što suzice liva.

Uzdahnuo vjetrić i od bola ludi,
Pa mlađanom momku trže cv'jet sa grudi.

Cv'jet uzdiše, vene, al' mu nije žao,
Draganu je svome na krioce pao:

"Nek' i žiće mine, sudbu neću kleti,
Dragome na krilu slatko je umreti!"...


1898.          





NA OBALI           



Opet moje oko bludi
Preko tebe, vodo plava;
Tvoj mi talas prošlost budi,
Prošlost, koja mrtvo spava.

Znaš li, more, one dane,
Kada bijah tako čio,
Kad kroz hučne tvoje strane
Pjesmom slavljah život mio?

Znaš, u ona b'jela jedra
Kad zviždahu vjetri tvoji,
A mis'o mi tako vedra,
Nit' se plaši, nit' se boji?

Svud preda mnom cv'jeće bilo,
A ja leptir lak i čio,
Na cv'jetove spušt'o krilo
I zlatnim se suncem grij'o.

K'o tvoj talas, punan snage,
Kad bijelu grivu stresa,
I moje su želje drage
Dizale se put nebesa.

Dizale se... Al' gle sade:
Moje suze prah im rose, -
Sve ih kida vihor jada
K'o oštrica britke kose.

Zovem, čekam dane one,
Al' se zalud njima nadam...
Na zapadu sunce tone,
Ja u mrtvu nojcu padam...


Trst, 1898.          




ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm