Pogled na brdo Stolac, u centru je Pravoslavna crkva
Klikni na sliku
1893
       
www.aleksasantic.com

PRINT   1. SRPSKA VILA
PRINT   2. U SNOVIMA
PRINT   3. MOJOJ SEJI
PRINT   4. O, NIKAD VIŠE...
PRINT   5. TI SI...
PRINT   6. PROLJETNI DAN
PRINT   7. PROLJEĆNJA NOĆ
PRINT   8. ***
PRINT   9. RAJ I MILJE...
PRINT 10. RADI...




SRPSKA VILA        



Kad se ponoć svede, kroz zvjezdice sjajne
Anđô rajskog mira krene pjesme tajne:
Uz visoko stijenje, kuda orô lijeće,
Djevojče se jedno tajanstveno kreće;
Njezin suzni pogled u daljinu bludi,
U očajni uzdah slamaju se grudi.

Kô u poznu jesen listić blagog cvijeta
Tužna je, blijeda njena slika sveta;
Zlaćane se vlasi po grudima gube,
Pa se kadgod tiho sa vjetrićem ljube;
A miris se prospe, kô da na sve strane
Pomenak se budi i ružice rane.

Katkad ruke skrsti, puna svete boli
U nebo pogledi, kô da s' bogu moli,
I na stijenje klekne s prekidani dasi,
Pa ga ljubi, ljubi, i suzama kvasi;
Zatrese se stijenje kô d s' gromi gone
I podmukli tutanj u dubini tone.

Ko si, sveto čedo, što te nemir budi?
Da l' nevjerna ljubav ranila ti grudi?
Il' si, zrače blijedi, siroče bez snage
Pa suzama tužnim tražiš svoje drage?
Ne, iz suze što je srpska majka lila
Stvorilo se čedo - stvorila se vila.

Plači, sliko sveta, kô siroče bludi
Koga niko vjerno ne prima na grudi;
Zalud more krvi i gomile žrtav':
Smrznulo se nebo, spasitelj je mrtav...
Plači, vilo sveta, suzam' stijenje kvasi -
Rasuo se vjenac što ti čelo krasi...


1893.        





U SNOVIMA            



Još i sad, sveto, na duše oltaru,
Kô rajski cvijetak, kao zvijezda sjajna,
U ljupkom milju, nježnosti i čaru,
Još i sad blista tvoja slika bajna.

Osjećam miris tvoga mekog prama
I gledam oči koje život dijele,
Osjećam poljub pun nebeskog plama
I vrući stisak tvoje ruke bijele.

Kroz moju dušu tvoja rječca zvoni
Kô sveti zvuci nadzemnoga svijeta;
I kad sam srećan i kad bol me goni,
Svuda me bljesak tvoga lica sreta.

Na krilu snova, što ih ljubav kreće,
Ja dižem tebe nebesnome hramu,
Kao da ne znam da se vijenac sreće
Sa moga čela rasuo u tamu;

Kao da ne znam da ledenim mačem
Od tebe sudba rastavi me mlada,
Kao da ne znam da cvilim i plačem
Na mrtvom grobu porušenih nada.


20. augusta 1893.    





MOJOJ SEJI            
(Persi)                



Mila moja sejo draga,
Zrače što istinom blista,
O, kako će da ti bratac
Kaže ljubav srca čista?

Ljubav bratsku, ljubav čednu,
Koja samim nebom diše,
Ljubav koju niti dani
Niti samrt krilom briše.

Ti si tako dobra, blaga,
Kao rosa nježnom cvijetu,
Kô molitva što je anđô
Zbori u svom raju svetu.

Sve dobrote, sve čistote
Koje daljno nebo krune
Tvoju milu čednu dušu,
Tvoje blago srce pune.

Ti si kao sunce sjajno,
Koje uvijek sreću dijeli,
Ti si tvome dobrom braci
Uzor-seja, ponos cijeli!

Blago rodu, blago majci
Koja take šćeri ima,
Što su slične srcem, dušom
Nebu, raju, anđelima.

Pa čuj, sejo, - primi ovu
Pjesmu što ti bratac piše,
Primi kao ljubav bratsku,
Ljubav koja nebom diše.


Mostar, 30. oktobra 1893.





O, NIKAD VIŠE...            



O, nikad više, nikad moja ruka
Stisnuti neće tvoju ruku b'jelu, -
K'o tužni odjek tajanstvenog zvuka
Kidaće jadi moju dušu c'jelu.

K'o sjetna tica, što u krugu tavnu
Ledenih žica zarobljena stoji,
Snivaću i ja o blaženstvu davnu
O slatkom raju poljubaca tvoji'.

Ja sam k'o stablo, kome vjetar hudi,
Raznese lišće u daleke strane,
K'o vječni sužanj, koji zalud žudi
Osmejak mili one zore rane.

Po tavnoj noći, kad sveštenim mirom
Prel'jeće sanak nečujno i blago,
Besvjesno lutam na grudima s lirom,
I zv'jezdam' šapćem tvoje ime drago...

Ja suzam' kvasim tvoju sliku bajnu
I gledam osm'jeh, što s usana l'jeće,
Al' zaman suze, nikad prošlost sjajnu,
Nikad mi tebe darovati neće...

Oh, nikad više, nikad moja ruka
Stisnuti neće tvoju ruku b'jelu, -
K'o tužni odjek tajanstvenog zvuka
Kidaće boli moju dušu c'jelu.


Mostar, 8. januara 1893.     





TI SI...            



Ti si ona sila sveta
    Ti si onaj Bog,
Što si digla nebu, visu
    Krila duha mog!

Ti si zv'jezda, tvome zraku
    Sl'jedi putnik mlad,
Ti mu digla mrtvu vjeru,
    Oživila nad!

Ti si nebo, u tvom oku
    Sunce, raj i Bog!
Pa i ova pjesma moja
    Dar je sjaja tvog!


1893.        





PROLJETNI DAN      



Gle, kako je danak mio
    Kako li sunce zlati!
Šarni leptir zagrlio
    Listak ruže umiljati;
      Kroz dolinu, gaj
      Razl'jeva se raj,
          Haj, haj!
      Razl'jeva se raj!

Po svježini čistog zraka
    Slatke pjesme trepti glas,
A vjetrića jata laka,
    Miomirnu nose slas';
      Kroz dolinu, gaj
      Razl'jeva se raj,
          Haj, haj!
      Razl'jeva se raj!

Hajde, lane, hajde, milje,
    Da beremo šarni cv'jet!
Ljubičicu, ružu, smilje
    Stavimo u jedan splet;
      Kroz dolinu, gaj
      Razl'jeva se raj,
          Haj, haj!
      Razl'jeva se raj!


1893.        





PROLJEĆNJA NOĆ      



U ovom času, kad plavim svemirom
Ljupko i milo zvjezdice se zlate,
Kad anđ'o snova pozdravlja me s lirom -
U slatkoj tuzi ja se sjećam na te.

U ovom času, kad priroda sanja,
Meke sam tvoje milovao vlasi,
U ovoj noći - sa šumorom granja
Ljubavi naše tekli su uzdasi.

Na bujnom plamu mlađanih mi grudi
Počivala je tvoja glava mila,
A moja duša, što sad mrakom bludi,
Beskrajno milje svetih snova pila.

Ja nisam gled'o nebo noći bajne,
Ni zlatna jata na njegovom visu,
Nebo mi bjehu tvoje oči sjajne
Gdje nikad zv'jezde umirale nisu...

Ti si mi bila sve što nebo krasi:
Sunašce sv'jetlo i zvjezdice drage,
Raj, u kom se čuju heruvimski glasi,
I slatki izvor duhovne mi snage.

Al' sve je prošlo kao sanak mio...
U ovom času, kad se glas ne hori,
Ja samac lutam, a duša mi ti'o
Kroz ljubav - suze tvoje ime zbori...


1893.        





***         



Nisi samo srcu mila,
    Što ti čednost lice krasi,
I što dahom rajskog cv'jeta
    Mirišu ti meke vlasi;

Nisi samo srcu mila,
    Što ti oko suncem grije,
Što su tvoje r'ječi blage
    Anđeoske melodije;

Nisi samo srcu mila,
    Što osmejak usta tvojih
U dubini duše mlade
    Diže oltar nada mojih;

Nisi samo srcu mila,
    Što si čedo raja sveta,
Već i stoga, što si pupolj
    Srpske grane, srpskog cv'jeta!


Mostar, 4. juna 1893.     





RAJ I MILJE...         



Raj i milje, sunce, zv'jezde,
    Sve što ima Bog,
Preliva se, sja i blista
    U plamenu oka tvog.

Ti si slika, koja nebu
    Diže moga duha let!
Ti mi vjera, ti mi nada,
    Ti mi idol svet!

Tvoja ljubav nebo mi je,
    U tom nebu Bog,
Kom' se moli, kome služi
    Oltar duha mog!


Mostar, 27. maj 1893.     





RADI...         



Radi, juri, teci, leti,
    Jer je život kratkog v'jeka
Sebi, drugom sreću pleti -
    To je ponos za čovjeka!

Gledaj zv'jezde, sve se žure,
    Mjesec sv'jetlo sunce prati,
A koritom r'jeke jure,
    Potok mali neće stati.

Snagom svoga burnog leta
    Or'o sjajnom suncu stiže,
Mala čela traži cv'jeta
    S djela djelu krila diže.

Radi, juri, teci, leti,
    Jer je život kratkog v'jeka
Sebi, drugom sreću pleti -
    To je ponos za čovjeka!


1893.          




ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm