SANAK MALE VIDE 

Al' sam lijepo, majko mila,
Noćas snila:
Međ' cvjetići šarenkasti
Ja sam bila.

Oko njih je ljepuškasti
Leptir letô
I krunice mirisave
Ljubeć kretô.

Pružila se ruka moja
Da g' uhvati
Ali znam, brzo leti,
Mila mati!

I tičica divno jato
Skupilo se;
Pjesme im se preumilne
Svud raznose.

Kad najednom, iza gore,
Majko mila,
U duvaku tananome
Leti vila.

A u ruci nosi vijenac -
Oh, milina!
U vijencu je divnih ruža,
Divnih krina.

A na jednom krinu slova
Kô od zlata;
Slova vele: "Neka ljubi
Bratac brata,

Jer je ljubav temelj čvrsti
Svakoj sreći:
Gdje nje ima neće majci
Suze teći;

Vrelo snaga, vrelo moći
Iz nje lije;
I sunašce nju zasjava
Najradije;

Ona diže kroz mrakove
Do slobode!
Zato njeguj ljubav, slogu,
Srpski rode!"

Ja moradoh ove riječi
Triput štiti,
Moradoh ih i naizust
Naučiti.

"Kad s' probudiš", vila reče,
"Da ih znadeš,
I kom treba pouk ovi,
Da ga dadeš".

I ja moram svakom pričat
Što sam mala
Na vijencu bijele vile
Nacrtala.


1888.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm