PUTNIK 

Žega, i svrh gore zadnja magla tanča.
Ja se žedan penjem... Oštra strmen reže...
Gori vidim mjesta gdje izvore svježe
S plodovima rudim pokriva naranča.

Tamo mnogi putnik hladom rashladi se -
Nađe vrelo svoje i znoj s čela utra...
Nad njim se crvene plodovi kô jutra,
I kao kandila prislužena vise...

O, kako bih i ja svome vrelu htio,
I prilegô njemu, i tu žedan pio!...
No zaludu moje želje gori blude -

Za me neće biti izvora ni truncu,
Samo, žedan, 'vako gledaću vrhuncu,
Gdje plodovi slatki naranača rude.


1912.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm