POD BEHAROM 

Jahao sam konje, ašikovô, pio
Ali nigda nisam 'vako rahat bio.
Gle, veliko sunce uprlo strijele
Na zumbule plave i đule bijele,
Na granate smokve pokraj šedrvana,
Na sevlije vite od stoljetnih dana,
I tanke munare sred ravna Mostara,
Što se sav bijeli od rosna behara;
Pa kô da bi jedan golem rubin bio,
U hiljadu boja trepti šeher cio,
Dok Neretva plava o krš se razbija
I srebrni galeb nad njome se vija.

Pa još kako ovdje miriše melekša,
I zelena trava od pamuka mekša,
I bijeli cvijet trešnje i jasmina,
Kô mahala kuda prolazi Emina!
Ah, Emina! Samo tu da mi se javi:
Da joj mrsim svilu uvojaka plavi',
Da ižljubim grlo i pod grlom što je,
Pa san kada tiho sklopi oči moje,
Da me maše kitom bijela behara, -
Bi mi tada bio dženet bez karara!


1911.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm