POD JABUKAMA

Večernje zlato vrh drveta zâri,
I pjesma žetve čuje se iz luka;
Ispod jabuka povijenih i stari'
Ja samcat ležim raširenih ruka.

Nada mnom visi plod krupan i zdreo -
Purpurno zlatan svija krte grane;
Meni je sada kô da gledam dane
Što ih je davno skrio maglen veo...

Ovako slatki i oni su bili...
Topli, lijepi, smijali se na me,
U zlatu sunca, u zorinoj svili,
S nebom gdje nisu boravile tame...

Ja pružam ruke... i na rane grudi
Savijam grane i ljubim plod zdreli...
I čini mi se da tvoj obraz vreli
Na usnama mi uzdrhtanim rudi.


1911.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm