SMIRAJ 

U strani zvona pre'odnikâ zvone.
Kô jedna krupna jabuka se spušća
Crveno sunce, i za greben tone.

Strmena šuma postaje sve gušća,
Prozirni suton obuhvata grane,
I sanjiv pada po zrcalu ušća.

Rijeka šumi. Trske uzdrhtane.
Pošljednja pjesma iz gnijezda zvoni.
I, meka, topla, raspe se i pane

Po putanjama... I dok nebo roni
Prvu zvijezdu nad tihom rijekom,
U meni raste grki pelen boni...

Ja sada mislim o dobu dalekom...
Mislim na noći, pune hrizantema,
Na vrt preliven mjesečinom mekom -

I na zvijezde što ih više nema...
Uza me boli pružali se moji
Kô mrki čopor pantera kad drema...

Ja ležim, evo, kô ranjenik koji,
I dok se gubi zvona jecaj ledan,
Nada mnom, draga, crni čempres stoji,

I povija se kô crn plamen jedan.


1910.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm