PUTNIK (b) 
Miloradu M. Petroviću            

Na smiraju sunce kao vatra rudi.
Jedan crven oblak sam nekuda bludi.

Hitno časi lete u dugome nizu;
Odmora mi treba, noć je evo blizu.

S balkonima ovdje vidim vile stare, -
Pri zahodnom sjaju okna mi se žare.

Naokolo bašte pune tiha mira.
Ozgo čujem pjesmu i zvuke klavira.

Na ova ću prva vrata skromno stati,
Zakucaću; možda konak će mi dati.

Za mene je dosta mjesto gdje na podu;
Postelje su meke samo za gospodu.

Idem!... Ali kuda? Što da budem ludom?
Gdje boljari sebra pripustiše u dom?!

Iz mramora ovih samo zima bije,
Kao da mi zbore: "Odlazi što prije!"

Onamo, pod vrbom, uz rijeku bliže,
Sa dva mala okna trošni dom se diže.

Po ubogu krovu mahovina raste
I pod staru strehu dolijeću laste.

Na domaku vrata, ispod lisne šatre
Posjedala čeljad oko tople vatre.

Tamo, tamo iđem; tu je ljubav s nebom,
Tu me orač čeka sa solju i hljebom!


1908.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm