* * * 

Obeščašćeno i kukavno doba,
Epoho mrlja i rugobe trajne
U dubokijem tamnicama groba,
Gdje leže sunca i istine sjajne,

U tvome moru blata razum grca,
I nigdje kopna i obala tvrdi'!
Lešino gnjila rascrvana srca,
Sa tvoga smrada trag bogova smrdi.

Plodovi tvoji zlatni su kumiri,
Izdajstvo misli, torture, sindžiri,
Guba i porod gnojevijeh grudi.

I ja se, evo, tvojim smradom trujem,
I svoj nos stiskam i na tebe pljujem,
Rugobo gnusna bez časti i ljudi.


1908.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm