*** 

Ne prespavaj vijek, no pohodi one
Što nevoljno cvile sa surovih puta!
Njih, pogledaj samo, kao stoku gone,
Zar ne vidiš rane od željeznih knuta?

Je li ti u duši žar veliki Hrista,
Bije li ti srce vrlošću čovjeka,
Vjeruješ li slovo gdje misao blista
I u slavu oca teče kô rijeka,

Ne odvrati lice! Pruži ruke svoje
Onima u jarmu što nevoljno stoje
I čekaju sunca kroz maglu i oluj!

Pomozi i spasi! Nevolju spriječi!
Izgrli, ižljubi! Rane izliječi!
Il' ridaj i plači i sa bratom boluj!


1907.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm