MOJE TICE, ZBOGOM 

Slavuji laki, kada magla ode,
Proljeće zlatno zatrepti u lugu,
Leptiri prvi kad se skoro rode,
U mome vrtu zapjevajte tugu!

Ja nemam više plavih jorgovana
Ni ruža da vas na sastanak zovnu...
Svijetli praznik vaskrsnijeh dana
Meni doć neće kroz maglu olovnu.

Kako je negda sladak život bio!
Ja sam ga žedan punom čašom pio,
A sad mi teče sa gorčinom mnogom.

K'o ranjen galeb tako padam i ja,
I val me valu daje i razbija...
Ja tonem, evo... Moje tice, zbogom!


1906.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm