POŠLJE ZABAVE 

Otkad me nisi pogledala tako!
Oko ti bješe kao u djeteta:
U njemu radost i molitva sveta,
I simvol vjere i čeznuće lako.

U onom času više nisam znao
Da moje srce u ranama plače,
Da sam već davno u ponore pao
I da me magla okiva sve jače.

Meni si bila kao onog dana
Kad prvu, milu kitu jorgovana
Drhtavom rukom stidljivo mi dade;

Kad moja duša, ushićena, čista,
Od tvoga sjaja kô nebo zablista
I tebi, draga, pod groce pade...


1905.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm