PUTNIK NA ODMORU 
Jovanu Protiću              

Odmori se! Ovdje, gdje miriše smreka,
    Gdje se s nebom ljuba ova brda plava,
Postelju ti mirnu nudi trava meka,
    A jezero modro blizu tebe spava.

Pun aprilski mjesec zaronio do dna
    Pa k'o zlatna kruna blista se u vodi,
Okolo u sjaju trepte sela plodna,
    I san blagi pada i noć tiha brodi.

Nigdje duše! Samo k'o da šapće neko.
    Po svilenoj noći to vjetar leprša,
I glas budna ćuka prolazi daleko,
    Negdje blizu sela, sa gluhoga krša.

No, šta moju dušu na molitvu vodi?
    Ko je diže sada u vis neba plava?
Polusrebren oblak što lagano brodi,
    U pramenju mekom što mu čedo spava.

Pod glavom joj snopak mjesečevih zraka,
    Duga joj se kosa po oblaku mrsi;
Na nju mjesec motri i zvijezda svaka
    I pred njome gorski saginju se vrsi.

I mlad krupan jelen na obronku čeka
    I lijepi pogled za oblakom šalje,
Oko njega trepti mjesečina meka,
    A srebrni pramen plovi dalje, dalje.

To putuje Ljubav svome Zavičaju
    Daleko na Istok, što je tako voli,
Pred oltarom neba, čista i u sjaju,
    Da prisluži sunce i Bogu se moli.


1902.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm