MOJA PJESMA 

Ne, bor zdravi nije pao -
Ja i sada krepko stojim!
Bog mi je jako srce dao,
Da u času strašnih dana,
Usred borbe i mejdana,
Ne poniknem čelom svojim.

Ne plaše me gromi oni,
Ni vihori što mi lete;
Moja harfa i sad zvoni,
Svaka struna snage puna,
Sve zvuk bliže nebu stiže
Štićen voljom sudbe svete.

Pa nek huje puste noći
Pustim vjetrom divlje sile!
S bogom svojim u samoći,
Pri svjetlosti zvjezda novi',
Proslavljaću život ovi
Tihim glasom harfe mile.

Ne, bor zdravi nije pao -
Ja i sada krepko stojim!
Bog mi je jako srce dao,
I kad oluj kobi crne
S oblacima na me srne,
On me grije suncem svojim.

Ja sam potok što iz gore
Kroz vihore svoj šum šalje;
I što više gromi ore,
Što se više dažde sliva,
On sve viši, jači biva
i svom cilju leti dalje.


1902.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm