O PUTNIČE... 

O, putniče iz daljine,
    Ako tvoje srce gine
    za ljepotom, koju niđe
    Niti pozna niti viđe,
    Za ljepotom koju samo
    Raj u sebi skriva tamo,
    A ti hodi
    I pohodi
    Moj lijepi rodni kraj.

Gle, što dosad gled'o nisi:
    Plava brda, sjajni visi,
    Podupiru nebo naše
    A pod njima ravne paše
    I lijepa mirna sela
    Pozdravljaju bistra vrela,
    A k'o laki, dragi snovi,
    B'jela jata - golubovi
    U zlatni se gube sjaj.

Ovdje, cv'jeće gleda na te,
    Tamo slatki zvuk se njija,
    A na ruže i granate,
    K'o pramenje snježno, blago,
    Leptirova jato drago
    Svoja laka krila svija -
    A do plavih vodâ oni',
    Kud pastirka stado goni,
    Pozlaćeni šumi gaj.

Svuda život! Svuda zdravlje!
    U topoli pjeva slavlje,
    Vjetrić struji i na krilu
    Zlatnim zrakom nosi svilu,
    A daleko r'jeka čista
    U širokom polju blista
    I k'o pozdrav drag i mio
    Njezin slatki šumor ti'o
    U mili te zove kraj.

O, lijepa zemljo draga,
    U tebi su sva mi blaga!
    U tebi je sreća moja!
    U tebi mi duh propoja!
    Pa do groba, tebe, majko,
    Tvoj će sinak ljubit' žarko,
    I u sreći, bolu tvome,
    Ti ćeš biti srcu mome,
    Sveti oltar, zlatni raj!


1901.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm