MJESECU 

Nema te... Još nojca nije te uplela
U kosice tavne,
Nije te izvela
Na poljane ravne,
Pod mirnom topolom
Da u bistri talas, što te žudno čeka,
Zlatan se zaglediš... Još se u mrak gubi
Vrh gluhi dubrava. Još magla daleka
Za liticom golom
Svrh jezerâ tihi' beskrajno te ljubi -
Milosniku svome putovati brani.
Ja znam: ona gori
Na poljupcu tvome, k'o ognjevi rani
Jutarnjih nebesa. Al' je tuga mori
sa bliskog rastanka, pa kroz suze sjajne
Gleda te i dršće od tuge potajne...
Al' ti nemoj kasnit'! Još jedanput dragu
Zagrli i šljubi suzicu joj blagu
Sa mirisnih veđa - pa dođi, zaviri
U mirnu topolu! Tu pjesmica meka
Miluje se s granjem; tu notnji leptiri
Rosnu travku ljube; tu bosiljak miri -
Tu je draga moja, ona tebe čeka, -
Njeno oko plavo put istoka bludi,
Nada ti se, strepi i za tobom žudi.
Dođi, ne dangubi!
Lijepa je ona: zlatni joj uvojci.
A mili pogledi k'o zvjezdice dvije
U dubokoj nojci.
Njena mila ruka
Mene slatko grli a poljubac grije.
Oko toplog struka
K'o maglica tanka dršće veo b'jeli,
Šumi i lahori,
A lice joj cvjeta, žiću se veseli
U osmjehu nježnom,
Pa izgleda draga k'o da ruža gori
U promenju snježnom.
Dođi, ne dangubi!
Noć je puna tajne, -
Miluj dragu - ljubi
U kosice meke, njedra mirisava,
A ja ću u veđe, u dva neba plava -
U očice sjajne...


1900.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm