U TUĐINI 
Drugu Jovanu Dučiću            

Na dalekom nebu zlatno jutro gori
U svjetlilu dana, kao pozdrav mio,
        Blagi zvuk se hori.
Rosna žita šume, a s proplanka ti'o
Po modrome klasju sanan vjetrić bludi
        Pa kapljice pije.
Leptirica plava đurđevku sa grudi
Slatki pelud krade, s neba zlatno bdije
        Pa je milo grije:
Al' ja, smoren putnik, utjehe ne steko' -
Domovina draga, kako si daleko!...

Na mrkom grebenu, na samotnoj jeli,
K'o zgužvani duvak počivaju ti'o
        Oblačići b'jeli;
Pod njima duboko potočić se skrio,
Preliva se, šumi, a talas mu mio
        Kao zlato sjaje.
Sa srpom u ruci preko njega gazi
Milooka mlada, pred nju momče slazi
        I na put joj staje...
Al' ja, smoren putnik, radosti ne steko' -
Domovina draga, kako si daleko!

Niz obale hodim. Rakita se mlada
U jutarnjoj suzi preliva pa miri;
        Ljubičica viri,
U prisjenku tihom čelici se nada,
I čašicom punom, u slađanom sanku,
        Očekuje znanku,
A daleko tamo, gdje se pjesma hori,
Divlja ruža plamti i k'o rubin gori
        Na b'jelome danku.
Al' ja, smoren putnik, radosti ne steko' -
Domovina draga, kako si daleko!

S rascvalog drveća lagano se kreću
Pahuljice b'jele, kao poljub dragi
        Na usne mi sleću,
Miluju me, ljube i svoj miris blagi
U njedra mi siplju, i sjećaju dana
        Kad sam ljubljen bio...
I moj duh bez mira, k'o tica sa grana,
Uzvija se, leti put dalekih strana,
        U zavičaj mio...
Al' ja, smoren putnik, utjehe ne steko' -
Domovina draga, kako si daleko!


1900.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm