*** 

Po žicama tankim na zlaćenoj citri
Krećahu se lako prstići joj hitri;
          Njezin glasić mio,
Prateć slatke zvuke, po zvjezdanom krugu
          Gubio se ti'o,
A u nježnu pjesmu, u zelenom lugu,
Slavujak je tiho pleo svoju tugu.

Pod prozorom malim stajô sam bez mira,
A kô sveti akord sa nebeskih lira
          Bješe njezin poj,
I od onog časa samo za njom bludi
          Strasan uzdah moj...
I kad nojca pane, i kad zora rudi,
Nju i slatke zvuke sjetno srce žudi...


1896.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm