***

Po večernjoj magli, što suzice roni,
Sa crkvice naše glas molitve zvoni,
      A ja bludim sam
Njenom dvoru b'jelom, da joj s dušom c'jelom
      Žarki poljub dam...
Sve do zore plave da sa dragom bdijem,
I na njenom srcu svoje srce grijem...

A vjetrovi hladni k'o da s glasom sl'jeću:
Ne odlazi tamo kud te želje kreću,
      Uzalud su nade,
Dvor ti pustoš sprema, jer tu ruže nema,
      Da ti ružu dade...
I mladost će minut' i godine preće
A tvoja je ruka zagrliti neće...


1896.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm