***

Onamo, gdje lipa usamljena stoji
Odvode me misli uspomena moji';
      Tu je mjesto drago,
Gdje sam snove snio, gdje sam ljubljen bio
      Ljubeć' čedo blago.
Tu, gdje mnoge noći i večeri kasne
Iz mirne daljine slušah zvuke jasne.

Svaki trepet zvuka bješe sreća sama
I utjeha mila, koja bole slama
      A podiže nad,
O, al' mile zvuke raznese mi tama
      I jesenski hlad...
Samo lipa stoji, gole grane stoje
Nad pustinjom mrtvom davne sreće moje...


1896.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm