*** 

Ni prostor, ni sudba, što nam sreće brani,
Od mene te nikad rastaviti neće.
        Kad na poljsko cv'jeće
        Pada zračak rani,
Ja te gledam. Kad se zlatno sunce rodi,
Milujem ti vlasi. Kad mali slavuji
Zapjevaju slatko u šumskoj slobodi,
        Tvoj mi glasak bruji.
Kad lagani vjetrić kroz ružice pirne,
Ljubim njedra tvoja. U zv'jezdama sjajnim
Gledam oči tvoje; i sred noći mirne
Ja se molim za te anđelima bajnim...


1895.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm