MIRNA NOĆ 

Popijeva slavuj međ' lišćem, u gaju,
    I slatkim glasom mirni zračak puni;
Rosica pada i biserjem drobnim
    Svilena njedra cvjetićima kruni.

Sa gustog granja, što se nježno svilo,
    Prolijeće vjetrić i dolinom bludi,
I traži cvijeće i, pun slatkog milja,
    Ispija miris sa svježih mu grudi.

I ti si cvijetak, pun čistote blage,
    I punan raja i anđelske draži,
A moja duša vjetrić je što bludi
    I samo tebe, milo cvijeće, traži.


1894.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm