IZ DALJINE

Među rosnim cv'jećem, na pitomoj ravni,
    Ja o tebi sanjam, moje milje bajno,
A slađana pjesma iz šumica tavni'
    Podiže se k nebu u sunašce sjajno.

Uokolo mene gledam vite jele,
    Što ponosno vrhom u nebo se penju,
A u polju mome, rumene i b'jele,
    Uz pjevanje milo zlatno klasje ženju.

Po stazici uskoj, što iz gore vodi,
    S punom korpom cv'jeća i jagoda rujnih,
Planinsko djevojče kao paun hodi,
    A vjetrić joj mrsi pramen kosa bujnih.

Naokolo mirna seoca se b'jele,
    Iz pastirske frule slatki glas se vije,
A strašivi zeko, letom lake str'jele,
    Protrči kroz travu i u džbun se skrije.

Iz daljine ove ja ti širim ruke
    I u sanku grlim struk tvoj, cv'jete bajni,
I dižem se s tobom kroz čarobne zvuke
    U nebesa zlatna heruvima sjajni'...


U Glajhenbergu 6. juna 1894.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm