U VEČERNJEM SJAJU

Srebrna rijeka blista se i gori
     U rujnom plamu večernjega sjaja;
Prelijeće vjetrić i sa granjem zbori
     O slatkom milju proljetnjega baja.

U lakom čunu, zadovoljan danom,
     Oprezni ribar obali se kreće,
Da slatko zaspe pod vrbovom granom,
     Gdje blago miri zagrljeno cvijeće.

Sa plodnih polja, što ih kruže gore,
     Vesela krda u seoce kreću,
Pastirske pjesme s pozdravom se hore
     I svježim zrakom drhte i prelijeću.

I slavuj pjeva; sa rosnoga granja
     Gubi se glasak sve dalje i dalje,
I nježnom pjesmom čednog milovanja
     On lijepoj ruži svoju dušu šalje.

O, pjevaj i ti, pjevaj, srce moje,
     Anđelu svome što te s nebom spaja!
U slavu njojzi neka pjesma poje
     Kroz blago krilo večernjega sjaja!


Novi Sad 1894.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm