PUNA DUŠA

Puna duša, srce smjelo,
    A sa lica ushit l'jeće,
Slatkog milja bujno vrelo
    Kroz dušu se blago kreće.

Na pepelu mrtvih nada
    Boginja se mira budi,
Zagrijana krvca mlada,
    Napojene srećom grudi.

Šta mi vječnu goni tugu
    U svetinji noćnjeg mira?
Da li pozdrav, što u krugu
    S anđeoskih zvoni lira?

Ili pjesma, što iz granja
    Zvjezdicama slavuj poje?
Ne, To duše tebe sanja
    Na oltaru vjere svoje...


Mostar, 10. novembra 1892.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm