PRED PROLJEĆE

Kô duša kad se vrati utjeha, pokoj i nada,
Vedri se nebo milo. Radosni sunca gled
Razgoni zimske studi, na snježne gore pada
               I tvrdi topi led.

Već nam po koji glasak slavujak šalje mali,
I njime nježno budi svoj mili, znani gaj,
A s bujnog cvjetnog jutra prelijeću skladni ždrali
               U dalek tamo kraj

Na vale Dunava plavog. Sa mladom dušom vrelom
Ljubim vas, vjesnici sveti oj doba radosnog!
Na lakom vašem krilu pones'te Srpstvu cijelom
               Pozdrave srca mog!


U Mostaru, 28. februara 1892.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm