RATARU 

Očaj teški i gorki teretom grud ti slama,
    Niz mrko lice tvoje potokom teče znoj;
Na svakom putu tvome muka te čeka sama
                I patnja čitav roj.

A da l' se dade ruža ubrati s vite grane
    Prije neg' njenog trnja ne osjetimo bod?
Pregnuća duša krepkih stvaraju vedre dane -
                U njima niče plod.

I tebi plod će niknut. Kapljice tvoga znoja
    Uzaman neće biti, iz njih niknuti cvijet,
I ti ćeš vesô jednom pozdravljat polja svoja,
                I zborat plodak svet.


1890.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm