SRBINOVO ORUŽJE

Kad ostavi Srba sreća,
    I goni ga sudba crna,
I tužnome, mjesto cv'jeća,
    Pruža oštra v'jenac trna;

Kad mu ime, vjeru, časti
    Gazila je zloba vraga,
Pod nasiljem pakla strasti
    Služila mu seja draga.

Kad pod ada stravom mrskom
    Zemlja mu je suze lila,
A njegovom krvlju srpskom
    Zmija dušu krijepila.

Za odbranu časti, vjere
    Trzao je Srbin mača,
Da slobode cv'jeće bere -
    I dušmane da nadjača;

Da satanu gadnu smrvi
    Prezir'o je muke ljute;
Gazio je more krvi,
    Širio je slavi pute.

Al' oružja jačeg ima
    Što nam crnu ponoć slama,
A okove ropske snima
    I vlast sile pruža nama;

Provodi nas kroz mrakove
    Do dvorova moći slavne,
Slobode nam zlatne, nove
    Budi vedre, sv'jetle dane.

To oružje što sve slama
    čili duh je punan moći;
Bistri razum, gdje se tama
    Nije svila, nit' mrak noći;

Što je sramno i prezreno;
    Što pred srdžbom sudbe nije
    Lednom tugom oboreno;

A s branika svetog prava
    Ne otstupa, ne skriva se, -
Sa smjelošću gordog lava
    Trpi muke i užase.

To oružje, što sve ori
    I do zlatne vodi mete,
Čisto j' srce, u kom gori
    žar istine, pravde svete.

Što se trudi da saplete
    V'jence slave rodu svome;
Da razagna tmine klete,
    Što mu majci grudi lome.

S tim oružjem, darom neba, -
    Napr'jed, brate, svud bez straha!
To oružje tebi treba
    Srbadijo, munjo plaha!

S tim oružjem smjelo hodi
    I cilju ćeš bliže biti,
To oružje sreći vodi -
    Sa njime ćeš pob'jediti!


U Dubrovniku 14. februara 1890.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm