GOLOM STIJENJU 

Gledao sam sinje more,
Mnoge rijeke, mnoge gore,
    Mnogi ubav kraj;
Gledao sam mnoga sela,
Gdje žubore hladna vrela,
Gdje tičica prevesela
    Sunčev zdravlja sjaj.

Ali ništa, stijenje milo,
Srce nije prisvojilo
    Mlađano mi - kao ti;
Ništa dušu moju tako,
Plahovito, silno, jako,
Bujno, snažno, vrelo, žarko,
    Sa ljubavlju ne napi.

S tobom mi se srce veže,
Tebi moje želje teže,
    Ti si predmet sanka mog;
Tu mi srpsko cvijeće cvjeta,
A vila ga čuva sveta,
Oko njega brižno lijeta, -
    U nadi je štiti bog.

Pa zdravo mi, stijenje golo,
Milo gnijezdo sokolovo,
    Gdje s' Milošev rađa soj!
Ja te ljubim žarko, vrelo,
Kao majka čedo bijelo,
Kao slavuj goru, vrelo -
    Za te živi sinak tvoj!


U Mostaru 21. januara 1889.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm