GLEDAO SAM NEBO...

Gledao sam nebo
    U po noći tije,
Ni jedan oblačak
    Pokriv'o ga nije.

Sijale su zv'jezde
    U divotnom čaru,
I pjesmice vile
    Svom noćnom stražaru;

I mjesec ih gled'o
    Pa se osmjehiv'o,
Vasionom zlatne,
    Zrake je razliv'o.

Sv'jetlile su gore,
    Sv'jetlile se dole,
I vječno sumorne
    One st'jene gole.

Ali na jedanput
    Kao da se pak'o
U razjari crnoj
    Na taj svijet mak'o.

Zaduvao vihor
    Pomamom demona,
Pomračalo nebo,
    C'jela vasiona.

Drhtala je zemlja,
    Strepile su strane;
Uzdisala gora,
    Lomile se grane.

Što god cv'jeća bješe
    Mirisava, divna,
Sve iščupa jarost
    Vihorova kivna.

Al' gle kako pade
    Ta paklena sila,
Razvedri se nebo, -
    Svanu zora mila.

Skrili se oblaci,
    Razbjegle se tmine; -
Eto b'jelog danka
    Da nam suncem sine.

        * * *

Oh, da li će tako,
    Oh, da li će jednom,
Nakon teških tmina,
    Svanut' Srpstvu b'jednom?

Hoće, hoće, hoće,
    Oj nadaj se, rode!
Ti ćeš stići tamo,
    Kud te želje vode.


1889.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm