TA, KO MOŽE?...

Ta ko može preoteti
    Šarnog cv'jeća mirisove?
Ko li duši mladalačkoj
    One divne slatke snove?

Ta ko može na put stati
    Osvitku nam rujne zore,
Što pod krilom sunce nosi
    Da pozlati naše gore?

Ko sokola može nagnat'
    Sa vrleti, sa visine,
Da ponižen, malodušan,
    S crvi puzi sred prašine?

Ta ko može oduzeti
    Slavujeve slatke glase -
Onu pjesmu što sa njime
    U gorici rodila se?

Ta ko može srce moje,
    Tvoje blago iščupati,
Tvoju nadu, što kroz krvcu
    Mladalačku silno plamti?

Niko! Niko! - Kucaj, srce,
    Jače, jače, nadu stegni!
Kucaj, srce, pa sa nadom
    I u groba hladnog legni!


U Mostaru 6. februara 1889.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm