NEMILOSNOM BOGATAŠU

Al' si sretan, bogatašu,
    Imaš srebra, zlata;
Uživanja razna
    Od Boga ti data.

Bez muke i briga
    Sjediš u tvom stanu,
A od leda mrzne
    Srce sirotanu.

Kao guja cvili,
    Pa te tužan moli,
Da mu dadeš hljeba,
    Da gladi utoli.

A ti kanda ne znaš,
    Ne čuješ mu glasa,
Ne razum'ješ muku,
    Strepnje i užasa.

Na mekanoj svili,
    Pokraj tople peći,
U spokojstvu ležiš,
    U najvećoj sreći.

Al' sjeti se, sjeti
    I tog sirotana,
Pomozi mu sada
    Sred čemernih dana.

Ud'jeli mu jadnom,
    Ne goni ga s praga,
Oh, tako ti Boga!
    Oh, tako ti Blaga!

Imaj srce, s kojim
    Osjećaj se spaja;
Ne zaborav' na to
    U svili, sred sjaja.

Vrši dužnost svoju,
    Budi srcem čovjek,
Sirotana tješit'
    Slava ti je dov'jek.

Ud'jeli mu jadnom,
    Ne goni ga s praga,
Oh, tako ti Boga!
    Oh, tako ti blaga!


1889.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm