TVRDA STIJENA

Usred mora nesitoga, gdje vječiti pokret vlada,
    U pomami srdžbe ljute nemilosnih gordih vala,
Gdje umorna mnoga šajka sred ponora hladnog pada -
    Tu je tvrda st'jena stala.

Ne straši se ona kada na nju gnjevni vali jurnu:
    Sokoli se nad njom viju - njeni sinci vjerni, mili!
Snažnijem je krilom brane, kličuć' jasno pjesmu burnu,
    Prkoseći morskoj sili.

A spasenja anđ'o blagi nad njom svoja širi krila,
    Krijepeć' joj sinke vjerne, sokolove, munje prave!
A slobode pjesmu svetu bijela joj hori vila,
    Kiteći je v'jencem slave!

Oj ti tvrda, sveta st'jeno, primi pozdrav srpskog sina!
    I dalje mi smjela budi, kad se more na te hiti!
Ta ne boj se, ti si jaka! Bog te gleda sa visina,
    Desnicom te moćnom štiti!


1889.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm