NEMILOSNOM BOGATAŠU 

Popô si se sred milina,
    Dvor ti zlato, svila krasi;
Bogataš si od davnina -
    Al', čovječe, prašina si.

Sirotinja tuži, cvili,
    U jadu joj teku časi;
A ti ležiš u toj svili -
    Al', čovječe, prašina si.

Do ušiju dopiru ti
    Sirotinjske muke glasi;
Ti prezireš taj glas ljuti -
    Al', čovječe, prašina si.

Ti je goniš, a ne vidiš
    Kako suzom lice kvasi;
Ti si silan, ti s' ne stidiš -
    Al', čovječe, prašina si.

Zamalo ćeš, oj smrtniče,
    Na svijetu tako biti,
Zamalo ćeš, oj smrtniče,
    Jer ć' i tebe zemlja skriti.

Preminuće sva milina,
    Ostavićeš svoje dvore;
I oni će bit prašina,
    Vremena će da ih sore.

Imaj srca! Budi čovjek!
    Nek te djela dižu svude,
Pa ćeš tako živit dovijek' -
    I kad tijelo prah ti bude.


1888.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm