MITI POPOVIĆU
srpskom pjesniku            

Nadasmo se, da će skoro,
    Kroz mrakove, što te kruže,
Zasijati sunce sv'jetlo -
    I procvjetat' tvoje ruže...

Nadasmo se, da ćeš naše
    Suze gorke ublažiti,
I sa pjesmom srca tvoga
    Našu dušu osnažiti.

Nadasmo se, da će opet
    Oživiti tvoja vila,
I nad Srpstvom tvojim milim
    Raširiti draga krila.

Nadasmo se, da će opet
    Pjevat' srpske slave zori; -
Od pjesama v'jence viti
    Srb-junaku što se bori.

Al' nam nada evo pada -
    Tebe nema više, Mito...
Pod zemlju je tvoje sada
    U tuđini t'jelo skrito.

Panulo ti sunce sjajno,
    Uvehnule tvoje ruže;
Gore, polja mirisava
    I slavuji s njima tuže...

Al' te braća mila neće
    Izgubiti iz pameti:
Dok se burno kolo kreće,
    I dok srpska pjesma leti.

Tvoje će se ime znati
    Dok je srpskog neba plava,
Na grobu ti braća klicat':
    Oj, slava ti, Mito, slava!


U Mostaru, 14. juna 1888.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm