MOME BRATU U DALJINI
Jeftanu, koji je otišao u            
Novi Sad, u gimnaziju            

Iz kršnijeh ovih st'jena,
Gdje 'no krvca premilena
    Srpskog roda vri; -
Gdje 'no srpska vila živi,
Gdje se leže soko sivi, -
Kojemu se svijet divi
    Kad poklikne, poleti;

Otiš'o si, brate mili,
Sa drugovi tvoji čili
    Na daleki kraj; -
Otiš'o si Fruškoj Gori
- Al' je divno, Bože, stvori! -
Tu se srpska pjesma hori,
    Tu je zemni raj!

Otiš'o si brate mio,
Tu si knjigu prigrlio
    Da iskustva stečeš zrak,
Da t' nauka snage dade,
Jer ona je sve nam sade,
Bez nje moći ne imade,
    Ona goni mrak.

Pa de uči, brate mili,
Sa drugovi tvoji čili -
    Trud polaži knjizi toj!
Kad "naučiš", tvoji dani
Biće srećom obasjani;
Kad naučiš, onda počni
    Radit', živit' za rod svoj!


U Mostaru 1888.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm