SLAVUJU 

Oj ti tiče milopojče,
    Laganoga leta,
Druže gore, druže luga
    I mirisnog cv'jeta!

Što umuknu s pjesmom slatkom,
    Što se snuždi, tiče?
Zar iz duše radost bježi,
    A tuga ti niče?...

Zar ti nemaš nade vrele
    Što ti srce zgr'jeva?
Zar ti nemaš nade vrele
    Što o dobru pjeva?

Gledajuć' te, čini mi se,
    Da je tvoja tuga:
Što bez cv'jeća vidiš goru,
    Vidiš pusta luga;

Što se vihor oko tebe
    Širi lomeć' grane,
I što tama gusta, crna
    Prati naše dane...

Al' ne tuži, milopojče,
    Nek' te grije nada!
Vihor, jesen, zima, hala
    Vječno nam ne vlada.

Sa proljećem vratiće se
    Bujan život, snaga!
Tad će s' opet da zahori
    Tvoja pjesma draga.


U Mostaru 5. oktobra 1888.

ALEKSA ŠANTIĆ
ALEKSA ŠANTIĆ - CJELOKUPNA DJELA
www.aleksasantic.com

Copyright © 2001-2005 Denis Böhm